Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I vrijeme ovo obnovno
Da ozdravi svijet mlitavi
Odricanjem darežljivim.
Krist svojim svjetlom obasja
I korizmenom pokorom
On liječi srca ranjena.
Prionuti uz pokoru,
Da Prijelaz sretni slavimo
U vječnom Vazmu pobjedom.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 1. Dva puta
Blaženi oni koji, u križ se uzdajući, siđoše u vodu (Pisac iz 2. st.).
Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, †
ne staje na putu grešničkom *
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjemu, *
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica *
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene, *
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! *
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu, *
ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer Gospodin zna put pravednih, *
a propast će put opakih.
Slava Ocu.
Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.
Ps 2. Mesija – kralj i pobjednik
Rote se na svetoga Slugu tvoga Isusa, kog pomaza (Dj 4, 27).
Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.
Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?
Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:
»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«
Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.
Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:
»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«
Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.
Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.
Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«
Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.
Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,
da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!
Slava Ocu.
Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.
Ps 3. Gospodin je štit moj
Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sv. Irenej).
Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.
Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!
Mnogi su što o meni zbore: *
»Nema mu spasenja u Bogu!«
Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.
Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.
Sad mogu leć i usnuti, *
i onda se probudit, jer me Gospodin drži.
Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.
Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!
Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.
U Gospodinu je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.
Kad budem uzdignut sa zemlje.Sve ću privući k sebi.
Iz Poslanice Hebrejima
12, 1-13
Kristom predvođeni u boj hrlimo
Zato i mi, braćo, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista, pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.
Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: »Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer, koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.«
Poradi vašeg odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca.
Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? Oni su nas, doista, nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On – nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.
Isprva se, doduše, čini da nijedno odgajanje nije radost nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje, da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi.
OTPJEV Heb 12, 2; Fil 2, 8
R. Početnik i Dovršitelj vjere, Isus, umjesto radosti što stajaše pred njim podnese križ, prezrevši sramotu * te sjedi zdesna prijestolja Božjega.
O. On ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. * Te sjedi.
Iz Knjige o Duhu Svetom svetog Bazilija, biskupa
(Gl. 15, 35: PG 32, 127-130)
Jedna je smrt za svijet i jedno je uskrsnuće od mrtvih
Providnost Boga i Spasitelja našega htjela je dignuti čovjeka od pada, da ga povrati u Božju obitelj od otuđenja do kojeg ga je dovela neposlušnost. Svrha je Kristova dolaska u tijelu, evanđeoskog načina života, muke, križa, pokopa i uskrsnuća da se čovjek spasi nasljedujući Krista, pa ponovno primi posinovljenje koje je davno izgubio.
Stoga, da bismo savršeno živjeli, potrebno je nasljedovati Krista ne samo u primjerima blagosti, poniznosti i strpljivosti koje nam je pokazao za života, nego i u samoj smrti, kako kaže Kristov sljedbenik Pavao: Upriličio sam se njegovoj smrti, samo da postignem uskrsnuće od mrtvih.
Na koji se način upriličujemo njegovoj smrti? Tako da smo po krštenju zajedno s njim pokopani. Na koji se način vrši taj pokop i koji je plod toga nasljedovanja? Najprije treba prekinuti s dosadašnjim načinom života.
A to nitko ne može postignuti, ako se prema riječi Gospodnjoj ponovno ne rodi. Kako to i sama riječ označava, preporod je početak novog života. Stoga prije nego započneš drugi život moraš učiniti kraj prvome. Na trkalištu je za one koji dođu do cilja određena neka stanka i odmor prije nego što započne novo natjecanje. Tako je i kod promjene života potrebno da između prvoga i drugoga života bude smrt kojom se završava prvi, a započinje drugi život.
A kako ćemo postići silazak u donji svijet? Nasljedujući Kristov ukop po krštenju. Tjelesa onih koji se krste na neki način kao da su pokopana u vodu. Krštenje na otajstven način označuje odlaganje tjelesnih djela prema onome što kaže Apostol: Obrezani ste, ali ne obrezanjem koje se čini rukom, nego odlaganjem tjelesnosti po obrezanju Kristovu, pokopani zajedno s njim po krštenju. Krštenje na neki način pere dušu od mrlja koje na njoj ostaju od ovoga života, kako je pisano: Operi me i bit ću bjelji od snijega. Zbog toga poznajemo samo jedno spasonosno krštenje, jednako kao što je jedna jedina smrt za svijet i jedno jedino uskrsnuće od mrtvih. A krštenje je samo slika i znak jednoga i drugoga.
OTPJEV Rim 6, 3. 5. 4
R. Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. * Ako smo, doista, s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.
O. Krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt. * Ako smo.
Svemogući vječni Bože, daj nam tako slaviti otajstvo muke Gospodnje, da primimo oproštenje grijeha. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.