Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I vrijeme ovo obnovno
Da ozdravi svijet mlitavi
Odricanjem darežljivim.
Krist svojim svjetlom obasja
I korizmenom pokorom
On liječi srca ranjena.
Prionuti uz pokoru,
Da Prijelaz sretni slavimo
U vječnom Vazmu pobjedom.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 1. Dva puta
Blaženi oni koji, u križ se uzdajući, siđoše u vodu (Pisac iz 2. st.).
Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, †
ne staje na putu grešničkom *
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjemu, *
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica *
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene, *
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! *
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu, *
ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer Gospodin zna put pravednih, *
a propast će put opakih.
Slava Ocu.
Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.
Ps 2. Mesija – kralj i pobjednik
Rote se na svetoga Slugu tvoga Isusa, kog pomaza (Dj 4, 27).
Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.
Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?
Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:
»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«
Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.
Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:
»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«
Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.
Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.
Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«
Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.
Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,
da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!
Slava Ocu.
Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.
Ps 3. Gospodin je štit moj
Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sv. Irenej).
Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.
Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!
Mnogi su što o meni zbore: *
»Nema mu spasenja u Bogu!«
Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.
Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.
Sad mogu leć i usnuti, *
i onda se probudit, jer me Gospodin drži.
Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.
Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!
Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.
U Gospodinu je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.
Kad budem uzdignut sa zemlje.Sve ću privući k sebi.
Iz Poslanice Hebrejima
10, 19-39
Ustrajnost u vjeri. Iščekivanje suda
Imamo, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj – put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade, jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštajmo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.
Jer, ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.
Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? Tȁ poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
A spomenite se onih prvih dana, kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara, znajući da imate bolji, trajan posjed.
Ne gubite, dakle, pouzdanja! Pripada mu velika plaća! Postojanosti vam uistinu treba, da biste, vršeći volju Božju, zadobili obećano. Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti. A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj. A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.
OTPJEV Heb 10, 35. 36; Lk 21, 19
R. Ne gubite pouzdanja. Postojanosti vam, uistinu, treba * da biste, vršeći volju Božju, zadobili obećano.
O. Svojom ćete se postojanošću spasiti. * Da biste.
Iz Propovijedi svetoga Augustina, biskupa
(Guelferbitanska propovijed 3: PLS 2, 545-546)
I mi se dičimo križem Gospodnjim
Muka Gospodina i Spasitelja našega Isusa Krista jest nada u vječnu slavu i škola strpljivosti.
Zašto da se ne nadaju ljudska srca da će postići Božju milost, kad je za njih jedini Božji Sin, jednakovječan kao i Otac, ne samo postao čovjek rođen od žene, nego je i umro od ruku ljudi koje je stvorio?
Veliko je ono što nam Gospodin u budućnosti obećaje, ali je još veće ono što slavimo da je već za nas učinio. Gdje su bili, ili što su bili zli ljudi kad je Krist za njih umro? Tko može sumnjati da on neće svetima dati svoj život, kad im je već dao svoju smrt? Zašto se ljudska slabost susteže vjerovati u ono što će biti, da će ljudi jednom živjeti zajedno s Bogom?
Mnogo nevjerojatnije se već dogodilo kad je Bog umro radi ljudi.
Što je drugo Krist nego Riječ koja je bila u početku i Riječ je bila kod Boga i Bog je bio Riječ?
Ta je Riječ Božja postala tijelom i prebiva među nama. Nije imao u sebi čime bi umro za nas, dok nije uzeo od nas smrtno tijelo.
Tako je besmrtni mogao umrijeti, tako je htio dati život smrtnicima. Poslije će učiniti svojim dionicima one među kojima je postao kao jedan od njih. Ta mi u sebi nemamo razloga da živimo, a on nije imao u sebi razloga da umre.
Učinio je divnu zamjenu prihvativši našu narav: naše je bilo ono po čemu je on umro, a njegovo je ono po čemu ćemo mi živjeti.
Ne samo da nam se nije potrebno stidjeti smrti našega Gospodina Boga, nego se moramo nada sve u nju pouzdati i njom se dičiti, jer primajući od nas smrt koju je našao u našoj naravi, sigurno nam je obećao darovati život koji sami po sebi ne možemo imati.
On koji je nas toliko ljubio da je nevin podnio što smo mi grijehom zaslužili, kako da nam on koji opravdava ne da ono što zaslužimo pravdom? Kako neće dati prema svome obećanju nagradu svetima onaj koji je nevin podnio kaznu namijenjenu zlima?
Braćo, dičimo se stoga i neustrašivo priznajmo da je Krist za nas razapet. Govorimo o tom ne bojažljivo nego veselo, ne stidljivo nego ponosno.
Vidio je to apostol Pavao i preporučio kao razlog slavlja. On je imao mnogo toga i to božanskog što bi o Kristu istakao, pa nije rekao da se diči Kristovim čudesima što je svijet stvorio dok je kao Bog bio s Ocem, ili što je i kad je postao čovjekom zapovijedao prirodi, nego je rekao: Ne dolikuje da se ičim drugim dičim osim križem Gospodina našega Isusa Krista.
OTPJEV
R. Križu se tvome, Gospodine, klanjamo, tvoje se slavne muke spominjemo. * Smiluj nam se ti koji si za nas trpio.
O. Tebe, dakle, molimo, u pomoć priteci svojim slugama koje si otkupio svojom dragocjenom krvi. * Smiluj.
Svemogući vječni Bože, u nejakosti svojoj već iznemažemo: daj da po muci tvoga Jedinorođenca odahnemo. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.