Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Zasini do dna u dušu,
Dok sviće, i dan biva nam
Za crnom noći miliji.
Ti daj i suzâ potoke,
Da žrtvu srca peremo,
Što ljubav će je spaliti.
Led srca našeg razbije,
Tad s vrela, iz kog teko grijeh,
Potèć i dobre suze će.
I s nova svud će cvasti cvijet:
Daj smjernu radost i nama
Obrativši nas na put svoj.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi,
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 42 (41). Želja za Gospodinom i hramom njegovim
Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava (Otk 22, 17).
Ant. 1. Reče Isus: Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!
Kao što košuta žudi za izvorvodom, *
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: *
o kada ću doći i lice Božje gledati?
Suze su kruh moj danju i noću †
dok me svednevice pitaju: *
»Gdje ti je Bog tvoj?«
Duša moja gine kada se spomenem †
kako koračah u mnoštvu *
predvodeć ga k Domu Božjemu
uz radosno klicanje i hvalopojke *
u povorci svečanoj.
Što si mi, dušo, klonula *
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *
spasenje svoje, Boga svog!
Tuguje duša u meni, †
stoga se tebe spominjem *
iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: *
sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
Nek mi danju Gospodin naklonost udijeli, *
a noću pjesmom ću hvalit Boga života svog.
Reći ću Bogu: †
»Hridino moja, zašto me zaboravljaš? *
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?«
Kosti mi se lome od poruge neprijateljā †
dok me svednevice pitaju: *
»Gdje ti je Bog tvoj?«
Što si mi, dušo, klonula *
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *
spasenje svoje, Boga svog!
Slava Ocu.
Ant. Reče Isus: Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!
Hvalospjev (Sir 36, 1-5. 10-13). Molitva za sveti grad Jeruzalem
Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista (Iv 17, 3).
Ant. 2. Sada je sud ovome svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.
Smiluj nam se, Gospodaru, Bože svega svijeta, †
i pogledaj na nas, *
i prožmi strahom svojim sve narode!
Podigni ruku protiv naroda tuđinskih, *
da spoznaju tvoju moć.
Kako si se u očima njihovim pokazao nama svetim, *
tako se sada u očima našim
pokaži velik prema njima.
Da poznaju kao što znamo i mi *
da nema Boga osim tebe, Gospode.
Obnovi znake i ponovi čudesa, *
proslavi ruku i desnicu svoju.
Okupi sva plemena Jakovljeva, *
vrati im baštinu kao na početku.
Smiluj se, Gospode, narodu †
koji se zove imenom tvojim, *
Izraelu, kojeg si učinio prvijencem svojim.
Smiluj se svetom gradu svojem, *
Jeruzalemu, prebivalištu svome.
Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu, *
i Svetište svoje slavom svojom.
Slava Ocu.
Ant. Sada je sud ovome svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.
Ps 19 (18 A). Hvalospjev Bogu Stvoritelju
Pohodi nas Mlado Sunce s visine … da upravi noge naše na put mira (Lk 1, 78. 79).
Ant. 3. Početnik i Dovršitelj naše vjere, Isus podnese križ prezrevši sramotu, te sjede zdesna prijestolja Božjega.
Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.
Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.
Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.
Slava Ocu.
Ant. Početnik i Dovršitelj naše vjere, Isus podnese križ prezrevši sramotu, te sjede zdesna prijestolja Božjega.
Ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje. Ali ti, Gospodine nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju, Gospodine, Bože moj.
Otkupio si nas, Gospodine, * krvlju svojom. Otkupio.Iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda. * Krvlju svojom. Slava Ocu. Otkupio.
Ant. Oče pravedni! Svijet te nije upoznao, ja te upoznah jer si me ti poslao.
Evanđeoski Hvalospjev (Lk 1, 68-79). Mesija i njegov Preteča
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka: †
spasiti nas od neprijatelja naših – *
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, *
da upravi noge naše na put mira.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Oče pravedni! Svijet te nije upoznao, ja te upoznah jer si me ti poslao.
Krist nas je otkupio svojom smrću i uskrsnućem. Njemu, svome Spasitelju, zavapijmo:
Gospodine, smiluj nam se.
Ti si pošao u Jeruzalem da muku podneseš i uđeš u slavu;
– privedi svoju Crkvu vječnome Vazmu.
Ti si, na križ uzdignut, htio da te vojnik kopljem probode;
– iscijeli naše rane.
Ti si svoj križ učinio stablom života;
– njegove plodove udijeli svima koji su krštenjem nanovo rođeni.
Dok si na križu visio, oprostio si raskajanom razbojniku;
– oprosti grijehe i nama grešnicima.
Oče naš…
Svemogući vječni Bože, u nejakosti svojoj već iznemažemo: daj da po muci tvoga Jedinorođenca odahnemo. Koji s tobom.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.