Utorak, 5. korizmeni tjedan – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20).

I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.

U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«

Slava Ocu.

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;

one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«

»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«

Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.

Slava Ocu.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

Evo sad je vrijeme milosno.Evo sad su dani spasa.

Iz Poslanice Hebrejima

3, 1-19

Isus apostol našeg ispovijedanja vjere

Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere – Isusa: on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi, kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj. Dostojan je, doista, toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio. Jer, svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. Dȁ, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, ali Krist – kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.

Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan Iskušenja u pustinji gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca, i ne proniču moje putove. Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak!

Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. Pače, hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono: Danas, da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imānje stalnim sačuvamo. Rečeno je: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.

OTPJEV Heb 3, 6; Ef 2, 21

R. Krist kao Sin, nad kućom njegovom. * Njegova smo kuća mi.
O. U Kristu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. * Njegova.

Iz Govora svetoga Lava Velikoga, pape

(Govor 8, o muci Gospodnjoj, 6-8; PL 54, 340-342)

Kristov je križ uzrok svih blagoslova i svih milosti

Naš razum, prosvijetljen Duhom istine, neka slobodno čistim srcem prihvati i sasvim jasno vidi kako slava svetoga Križa obasjava nebo i zemlju. To i Krist kaže govoreći o svojoj skoroj smrti: Dolazi čas da se proslavi Sin Čovječji. I dalje veli: Sada mi je duša duboko potresena. Što da kažem? Oče, spasi me od ovoga časa? Ali zato sam i došao do ovoga časa. Oče, proslavi svoga Sina! A kad se na to čuo glas s neba: I proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti, Isus reče prisutnima: Ovaj glas nije došao radi mene, nego radi vas. Sad je sud ovome svijetu. Sad će knez ovoga svijeta biti bačen van. A kad ja budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.

O divne li snage križa! O neizrecive li i slavne muke, u kojoj je ujedno i sudište Gospodinovo, i sud svijeta, i vlast Propetoga.

Gospodine, sve si privukao k sebi, da ono što se obavljalo u jednom jedinom židovskom hramu samo kao slika, sada, kada je tajna očitovana, pobožno slave svi narodi po čitavom svijetu.

Sada je slavniji red levita i veće je dostojanstvo svećenika, službenika hrama, i svetije pomazanje svećenika. Tvoj je križ, Gospodine, izvor svih blagoslova i uzrok svih milosti. Po njemu vjernici dobivaju jakost u slabosti, slavu u sramoti i život u smrti. Eto, nestalo je raznih životinjskih žrtava. Sve te žrtve nadomješta jedna jedina žrtva tvoga tijela i krvi, jer si ti pravi Jaganjac Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta. Tako ti u sebi sadržiš i dovršavaš sva otajstva, da kao što je jedna prava žrtva, mjesto klanica, tako nek bude i jedno kraljevstvo za sve narode.

Priznajmo, predragi, što je učitelj naroda sveti apostol Pavao jasno kazao: Vjerna je riječ i dostojna da joj se povjeruje da je Isus Krist došao na svijet da spasi grešnike.

Još je divnije prema nama njegovo milosrđe što je umro ne samo za svete i pravedne nego i za opake i bezbožne.

A budući da njegovo Božanstvo nije moglo podnijeti muku i smrt, postao je smrtan čovjek i tako primio na se što će moći prikazati za nas.

Nekoć je po proroku Hošeji prijetio našoj smrti snagom svoje smrti: O smrti, ja ću biti tvoja smrt, podzemlje, ja ću biti tvoj ujed. Svojom smrću podložio se zakonima podzemlja, a uskrsnućem ih je uništio. Tako je dokrajčio neograničenu prevlast smrti i od vječne učinio je privremenom. Kao što su svi umrli u Adamu, tako će svi uskrsnuti u Kristu Isusu.

OTPJEV Kol 2, 14-15; Iv 8, 28

R. Krist izbrisa zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas. Nju on ukloni, pribivši je na križ. * Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi.
O. Kad uzdignete Sina čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam. * Skinu.

Gospodine, daj da ustrajemo u služenju tvojoj volji te u naše dane mnogi ljudi nađu put k tebi i Crkva ti sve revnije služi. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.