Srijeda, 4. korizmeni tjedan – Večernja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Ps 139 (138), 1-18. 23-24. Pohvala Sveznajućega

Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bî savjetnikom? (Rim 11, 34).

I.

Ant. 1. Znanje tvoje, Gospodine, odveć mi je čudesno.

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, †
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, *
izdaleka ti već misli moje poznaješ.

Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, *
znani su ti svi moji putovi.

Riječ mi još nije na jezik došla, *
a ti, Gospodine, sve već znadeš.

S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, *
na mene si ruku svoju stavio.

Znanje to odveć mi je čudesno, *
previsoko da bih ga dokučio.

Kamo da idem od duha tvojega, *
i kamo da od tvog lica pobjegnem?

Ako se na nebo popnem, ondje si, *
ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

Uzmem li krila zorina *
pa se naselim moru na kraj,

i ondje bi me ruka tvoja vodila, *
desnica bi me tvoja držala.

Reknem li: »Nek me barem tmine zakriju, *
i nek me noć umjesto svjetla okruži!«

ni tmina tebi neće biti tamna: †
noć sjaji kao dan *
i tama kao svjetlost.

Slava Ocu.

Ant. Znanje tvoje, Gospodine, odveć mi je čudesno.

II.

Ant. 2. Ja Gospodin istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju.

Jer ti si moje stvorio bubrege, *
satkao me u krilu majčinu.

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, *
što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao, *
kosti moje ne bjehu ti sakrite

dok nastajah u tajnosti, *
otkan u dubini zemlje.

Oči tvoje već tada gledahu djela moja, †
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: *
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, *
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! *
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, *
iskušaj me i upoznaj misli moje:

pogledaj ne idem li putem pogubnim, *
i povedi me putem vječnim!

Slava Ocu.

Ant. Ja Gospodin istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju.

Hvalospjev (Kol 1, 12-20). Krist Prvorođenac, prije svakog stvorenja, i Prvorođenac od mrtvih

Ant. 3. U Njemu je sve stvoreno i sve stoji u njemu.

S radošću zahvaljujmo Ocu †
koji nas osposobi *
za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.

On nas izbavi iz vlasti tame *
i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,

u kome imamo otkupljenje, *
otpuštenje grijeha.

Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, *
Prvorođenac, prije svakog stvorenja.

Tȁ u njemu je sve stvoreno †
na nebesima i na zemlji, *
vidljivo i nevidljivo,

bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, *
bilo Vrhovništva, bilo Vlasti –

sve je po njemu i za njega stvoreno: †
on je prije svega, *
i sve stoji u njemu.

On je Glava Tijela, Crkve; †
on je Početak, *
Prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude Prvak.

Jer svidjelo se Bogu *
u njemu nastaniti svu Puninu

i po njemu †
– uspostavivši mir krvlju križa njegova – *
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Slava Ocu.

Ant. U Njemu je sve stvoreno i sve stoji u njemu.

Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna.

Zavapih: Gospodine, * smiluj mi se. Zavapih.Iscijeli mi dušu, jer tebi sagriješih. * Smiluj mi se. Slava Ocu. Zavapih.

Ant. Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan, govori Gospodin.

Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu

Veliča * duša moja Gospodina

i klikće duh moj *

u Bogu mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje: *

odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni, *

sveto je ime njegovo.

Od koljena do koljena dobrota je njegova *

nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, *

rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja, *

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima, *

a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *

kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje *

prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan, govori Gospodin.

Slava i čast Bogu koji je novi i vječni Savez u krvi Kristovoj sklopio sa svojim narodom te ga obnavlja u euharistijskoj gozbi. Upravimo mu svoju prošnju riječima:

Blagoslovi, Gospodine, narod svoj.

Upravljaj, Gospodine, svojom voljom narode i državnike

– da iskreno rade za opće dobro svih ljudi.

Povećaj pobožnost onih što sve ostaviše i za Kristom pođoše

– da ljudima pružaju živo svjedočanstvo i primjer svetosti Crkve.

Ti si sve ljude sazdao na svoju sliku;

– daj da zaziru od nepravedne nejednakosti.

Sve koji lutaju privedi k sebi, pruži im svoje prijateljstvo i istinu

– i nauči nas da im i mi pružamo svoju podršku.

Daj da pokojnici uđu u tvoju slavu

– i navijeke te slave.

Oče naš…

MOLITVE

Bože, tebi je pokora mila: po njoj pravedne nagrađuješ, grešnima opraštaš. Mi ispovijedamo svoje grijehe: smiluj nam se i oprosti. Po Gospodinu.

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.