Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Gospodin s križa: Žedan sam!
Na molitvu se skupljamo
Da pravde uvijek žeđamo.
Naš Spasitelju, očuvaj.
Gladovat daj nam za tobom,
I gladne sobom nasiti.
Toplinom svojom, Duše Svet,
Raspali srca ledena
I vatru stišaj požuda.
Po Kristu Oca svojega!
O moćna sveta Trojice,
Pomozi svojim slugama! Amen
Ps 22 (21). Patnje i nade pravednika
Povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« (Mt 27, 46).
I.
Ant. Života mi moga, govori Gospodin, nije meni do smrti grešnikove, nego da se odvrati od zloga puta svoga i da živi.
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? *
Daleko si od ridanja moga.
Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš; *
noću vapijem i nema mi počinka.
A ipak, ti u Svetištu prebivaš, *
Nado Izraelova!
U tebe se očevi naši uzdaše, *
uzdaše se, i ti ih izbavi;
k tebi su vikali i spasavali se, *
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
A ja, crv sam, a ne čovjek, *
ruglo ljudi i naroda prezir.
Svi koji me vide, podruguju se meni, *
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi, *
neka ga spasi ako mu omilje!«
Iz krila majčina ti si me izveo, *
mir mi dao na grudima majke.
Tebi sam predan iz materine utrobe, *
od krila majčina ti si Bog moj.
Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, *
a nikog nema da mi pomogne.
Slava Ocu.
II.
Opkoliše me junci mnogobrojni, *
bašanski bikovi okružiše mene.
Ždrijela svoja razvaljuju na me *
ko lav koji plijen kida i riče.
Kao voda razlih se, *
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska, *
topi se u grudima mojim.
Grlo je moje kao crijep suho, †
i moj se jezik uz nepce slijepi: *
u prah smrtni bacio si mene.
Opkolio me čopor pasa, *
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge, †
sve kosti svoje prebrojiti mogu, *
a oni me gledaju i zure na me.
Razdijeliše među se haljine moje *
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi; *
snago moja, pohiti mi u pomoć!
Dušu moju istrgni maču, *
iz šapa pasjih život moj.
Spasi me iz ralja lavljih, *
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
A sada, braći ću svojoj
navješćivati ime tvoje, *
hvalit ću te usred zbora.
Slava Ocu.
III.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega! †
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! *
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
Jer nije prezreo ni odbacio muku jadnika, †
i nije sakrio lice svoje od njega; *
kad ga je zazvao on ga je čuo.«
Zato ću te hvaliti u zboru veliku, *
pred štovateljima tvojim izvršit zavjete.
Siromasi će jesti i nasititi se, †
hvalit će Gospodina koji ga traže: *
nek živi srce vaše dovijeka!
Spomenut će se i Gospodinu vratit *
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti *
sve obitelji pogana.
Jer Gospodnje je kraljevstvo, *
on je vladar pucima.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje, *
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti, *
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedat sljedećem koljenu, †
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem: *
»Ovo učini Gospodin!«
Slava Ocu.
Ant. Života mi moga, govori Gospodin, nije meni do smrti grešnikove, nego da se odvrati od zloga puta svoga i da živi.
Vrati se, govori Gospodin, ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv, neću se gnjeviti dovijeka. Vratite se, sinovi odmetnici, govori Gospodin.
R. Odvrati lice od grijeha mojih.
O. Izbriši svu moju krivicu.
Ulij nam u srce, Gospodine, svoju milost da nikada ne skrenemo s pravoga puta, već slijedimo poticaje tvoga Duha. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.