Četvrtak, 3. korizmeni tjedan – Šesti čas

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Ps 119 (118), 113-120. XV. (Samek)

Ant. Života mi moga, govori Gospodin, nije meni do smrti grešnikove, nego da se odvrati od zloga puta svoga i da živi.

Ja mrzim one koji su dvostruka srca, *
a ljubim Zakon tvoj.

Ti si moj štit i moj zaklon, *
u tvoju se riječ ja uzdam.

Odstupite od mene, zlikovci: *
držat ću zapovijedi Boga svoga.

Podrži me po svom obećanju, i živjet ću; *
nemoj da se u svojoj nadi postidim.

Pomozi mi i spasit ću se, *
na tvoja ću pravila svagda paziti.

Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih, *
jer je lažna misao njihova.

Ko trosku zlotvore zemlje uklanjaš, *
zato ljubim tvoje propise.

Moje tijelo dršće od straha pred tobom, *
sudova tvojih ja se bojim.

Slava Ocu.

Ps 79 (78), 1-5. 8-11. 13. Tužaljka nad razorenim Jeruzalemom

Kad bi i ti u ovaj dan priznao što ti je za mir (Lk 19, 42).

Bože, pogani evo, provališe u baštinu tvoju, †
tvoj sveti Hram oskvrnuše, *
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše

za hranu pticama nebeskim, *
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

Krv im ko vodu prolijevahu oko Jeruzalema, *
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.

Postadosmo sramota susjedima svojim, *
podsmijeh i ruglo svima oko nas.

Dokle još, Gospodine? †
Zar ćeš se svagda srditi? *
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; †
neka nas pretekne smilovanje tvoje, *
jer smo jadni i nevoljni.

Pomozi nam, Bože, pomoći naša, †
zbog slave imena svojega, *
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!

Zašto da pogani govore: *
»Tȁ gdje je njihov Bog?«

Nek se na poganima pokaže, pred očima našim, *
kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!

Nek do tebe dopru uzdasi sužanja, *
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, †
slavit ćemo te dovijeka, *
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

Slava Ocu.

Ps 80 (79). Molitva za obnovu Izraela

Dođi, Gospodine Isuse (Otk 22, 20).

Čuj, pastiru Izraelov, *
ti što vodiš Josipa ko stado ovaca!

Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj *
pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom!

Probudi silu svoju, *
priteci nam u pomoć!

Bože, obnovi nas, *
razvedri lice svoje i spasi nas!
Gospodine, Bože nad Vojskama,

dokle ćeš plamtjeti, *
premda se moli narod tvoj?

Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza, *
i obilno pojiti suzama?

Dokle će se oko nas svađat susjedi, *
i rugat nam se naši dušmani?

Bože nad Vojskama, obnovi nas, *
razvedri lice svoje i spasi nas!

Ti prenese čokot iz Egipta, *
pogane istjera, a njega zasadi.

Ti mu tlo pripravi, *
i on pusti korijenje i napuni zemlju.

Sjena mu prekri bregove, *
lozje mu ko Božji cedrovi.

Mladice svoje ispruži do mora *
i svoje ogranke do Rijeke.

Zašto si mu srušio ogradu, *
da ga beru svi što putem prolaze,

da ga pustoši vepar iz šume, *
da ga pasu poljske zvijeri?

Vrati se, Bože nad Vojskama, †
pogledaj s neba i vidi, *
obiđi ovaj vinograd:

zakrili nasad desnice svoje, *
sina kog za se odgoji!

Oni koji ga spališe i posjekoše, *
nek izginu od prijetnje lica tvojega!
Tvoja ruka nek bude

nad čovjekom desnice tvoje, *
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!

Nećemo se više odmetnuti od tebe; *
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Gospodine, Bože nad Vojskama, obnovi nas, *
razvedri lice svoje i spasi nas!

Slava Ocu.

Ant. Života mi moga, govori Gospodin, nije meni do smrti grešnikove, nego da se odvrati od zloga puta svoga i da živi.

Kad se obratiš Gospodinu, Bogu svome, i poslušaš – i ti i tvoji sinovi – glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio, tad će ti Gospodin, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike i smilovat će ti se.

R. Odvrati lice od grijeha mojih.
O. Izbriši svu moju krivicu.

Gospodine, sve više se bliži blagdan našega spasenja. Daj da budemo sve pobožniji u slavljenju vazmenog otajstva. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.