3. korizmena nedjelja – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 145 (144). Pohvala Gospodina Kralja

Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše (Otk 16, 5).

I.

Ant. 1. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti.

Slavit ću te, o Bože, kralju moj, *
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.

Svaki ću dan tebe slaviti, *
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Velik je Gospodin i svake hvale dostojan, *
nedokučiva je veličina njegova.

Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja *
i silu tvoju naviješta.

Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva, *
i čudesa tvoja objavljuju.

Kazuju strahovitu silu djela tvojih, *
veličinu tvoju pripovijedaju.

Razglašuju spomen velike dobrote tvoje *
i pravednosti tvojoj kliču.

Milostiv je i milosrdan Gospodin, *
spor na srdžbu, bogat dobrotom.

Gospodin je dobar svima, *
milosrdan svim djelima svojim.

Slava Ocu.

Ant. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti.

II.

Ant. 2. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja *
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!

Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, *
neka o sili tvojoj govore,

da objave ljudskoj djeci silu tvoju *
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, *
tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno.

III.

Ant. 3. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. †

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim *
i svet u svim svojim djelima.

† Gospodin podupire sve koji posrću *
i pognute on uspravlja.

Oči sviju u tebe su uprte, *
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.

Ti otvaraš ruku svoju, *
do mile volje sitiš sve živo.
Pravedan si, Gospodine,

na svim putovima svojim *
i svet u svim svojim djelima.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, *
svima koji ga zazivaju iskreno.

On ispunja želje štovatelja svojih, *
sluša njihove vapaje i spasava ih.

Gospodin štiti one koji njega ljube, *
a zlotvore sve će zatrti.

Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju, †
i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo – *
uvijek i dovijeka.

Slava Ocu.

Ant. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. †

Hranio ga je kruhom života i razboritosti.I pojio ga je vodom spasonosne mudrosti.

Iz Knjige Izlaska

22, 20 – 23, 9

Zakoni o pridošlici i siromahu

Ovo govori Gospodin: »Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru, neka bude potpuno uništen.

Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti, i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice, a djeca siročad.

Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!

Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Tȁ to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga, jer sam ja milostiv!

Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.

Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvorođenca od svojih sinova. Isto učini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao! Budite narod meni posvećen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad, nego ga bacite paščadi!«

Ne daji lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo! Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo; niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde. Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici.

Kad nabasaš na zalutalo goveče ili magare svoga neprijatelja, moraš mu ga natrag dovesti. Ako opaziš magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom moraš mu pomoći da se digne.

Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici.

Stoj daleko od lažne optužbe; ne ubijaj nedužna i pravedna, jer ja zlikovcu ne praštam. Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i upropašćuje pravo pravednika.

Ne ugnjetavaj pridošlicu! Tȁ znate kako je pridošlici, i sami ste bili pridošlice u zemlji egipatskoj.«

OTPJEV Ps 82, 3-4; usp. Jak 2, 5

R. Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! * Izbavite potlačenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbožnih.
O. Bog je one koji su u svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva. * Izbavite.

Iz Izlaganja o Evanđelju po Ivanu, svetog Augustina, biskupa

(Izl. 15, 10-12. 16-17: CCL 36, 154-156)

Dođe žena iz Samarije da crpe vodu

I dođe žena. Slika Crkve koja još nije opravdana i koju tek treba opravdati. To naime predstavlja razgovor. Došla je i ne znajući, našla ga, i s njim se raspravlja. Pogledajmo što, pogledajmo zbog čega dođe Samaritanka da crpe vodu. Samaritanci nisu pripadali židovskom narodu. Bili su stranci. Na sliku stvari spada da je ta žena, koja je bila lik Crkve, došla od stranaca. Crkva je trebala nastati od pogana; strana židovskom narodu.

Prema tome u njoj čujmo sebe, i u njoj prepoznajmo sebe, i u njoj za se zahvalimo Bogu. Ona je bila simbol, a ne istina, jer i sama je najprije bila simbol, pa postala istinom. Vjerovala je u onoga koji nam je u njoj unaprijed pružio sliku. Dakle, došla je crpsti vodu. Naprosto, došla je po vodu kako to obično čine muškarci ili žene.

Reče joj Isus: Daj mi da se napijem. Njegovi su učenici bili otišli u grad da kupe jelo. Reče mu dakle ona žena Samaritanka: Kako to da ti, iako si Židov, tražiš piti od mene, koja sam Samaritanka? Židovi se naime ne druže sa Samaritancima.

Gledajte strance: Židovi se uopće nisu služili njihovim posudama. Budući da je žena ponijela sobom sud čime da crpe, čudila se da Židov od nje traži piti jer Židovi to nisu običavali. A on koji je tražio piti, bio je žedan ženine vjere.

Čuj napokon tko traži piti. Isus odgovori i reče joj: Kad bi znala Božji dar, tko je koji ti kaže: »Daj mi piti«, ti bi možda od njega zatražila, i dao bi ti živu vodu.

Traži piti, i obećaje piće. Potreban je kao onaj koji će uzeti i obiluje kao onaj koji će zasititi. Kad bi znala Božji dar. Dar je Božji Duh Sveti. Ali još ženi prekrito govori, i polako ulazi u srce. Možda već i poučava. Što bi bilo slađe i dobrostivije od te opomene? Kad bi znala dar Božji, i znala tko je tko ti veli: »Daj mi piti«, ti bi možda tražila, i dao bi ti živu vodu.

Koju će onda dati vodu nego onu o kojoj je kazano: Kod tebe je izvor života? Ili kako će biti žedni oni koji će piti od obilja tvoje kuće?

Prema tome, obećavaše neko jelo i obilje Duha Svetoga, ali ona još ne shvaćaše. Ne razumjevši što da odgovori, reče mu žena: Gospodine, daj mi tu vodu da ne žednim i ne dolazim ovamo crpsti. Potreba je silila na rad, a slabost je odbijala napor. Kamo sreće da je čula: Dođite k meni svi koji ste umorni i koji ste utruđeni, i ja ću vas okrijepiti! To joj je govorio Isus da se više ne bi trudila, ali ona još nije razumjela.

OTPJEV Iv 7, 37-39; 4, 13

R. Isus povika: Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije: Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe. * To reče o Duhu koga su imali primiti oni što vjeruju u njega.
O. Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada. * To reče.

Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima: post, molitvu i djela ljubavi. Priznajemo da smo grešni. Savjest nas optužuje. Molimo te: iskazuj nam uvijek svoje milosrđe. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.