Katedra sv. Petra apostola – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Psalmi kao na Zajedničkom slavlju apostola.

Ps 19 (18 A)

Ant. 1. Reče Petar: Bog uskrisi Isusa, koga vi smakoste, uzvisi ga u slavi.

Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,

al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.

Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.

Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.

Slava Ocu.

Ant. Reče Petar: Bog uskrisi Isusa, koga vi smakoste, uzvisi ga u slavi.

Ps 64 (63)

Ant. 2. Gospodin je poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke.

Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; *
strah me dušmanina, život mi čuvaj!

Štiti me od vijeća opakih, *
sakrij od bjesnila zlotvora

koji bruse jezike ko mačeve, *
otrovne riječi izbacuju kao strijele,

da iz potaje ustrijele nedužna, *
da ga ustrijele iznenada ne bojeć se ničega.

Spremni su na djelo pakosno, †
snuju kako će kradom zamke staviti, *
i govore: »Tko će nas vidjeti?«

Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: *
duboka je pamet i srce čovječje.

No Bog ih ranjava strijelom, *
odjednom ih rane prekriju.

Vlastiti jezik propast im donosi, *
kimaju glavom svi što ih vide:

svi se boje, Božje djelo slave, *
i misle o onom što on učini.

Pravednik se raduje u Gospodinu, †
njemu se utječe, *
i kliču svi srca čestita.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin je poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke.

Ps 97 (96)

Ant. 3. Gle, svijetao ih oblak zasjeni, i čuo se Očev glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni.

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, *
nek se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.

Munje mu svijet osvjetljuju; *
zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.

Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!

Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji

– nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.

Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.

Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.

Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!

Slava Ocu.

Ant. Gle, svijetao ih oblak zasjeni, i čuo se Očev glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni.

Gospodine, kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga!

Iz Djela apostolskih

11, 1-18

Petar govori o obraćenju pogana

Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: »Ušao si,« dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!«

Onda započe Petar te im izloži sve po redu: »Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.«

»Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’ To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«

»I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću toga čovjeka. On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’«

»I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«

Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«

OTPJEV Lk 22, 32; Mt 16, 17b

R. Ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. * Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću!
O. To ti ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. * Pa kad.

Iz Govorā svetoga Lava Velikog, pape

(Govor 4, na godišnjicu izbora, 2-3: PL 54, 149-151)

Crkva se Kristova diže na čvrstoj vjeri Petrovoj

Iz čitavoga se svijeta izabire samo Petar da se stavi na čelo pozvanima iz svih naroda, svim apostolima i svim crkvenim ocima: premda ima u Božjem narodu mnogo svećenika i mnogo pastira, sve njih ipak vodi Petar, koje kao glava vodi i Krist. Bog se, predragi, udostojao tom čovjeku dati velik i čudesan udio u svojoj moći, pa ako je htio da i drugi glavari imaju s njime što zajedničko, uvijek je samo po njemu dao što drugima nije uskratio.

Gospodin upita sve apostole što ljudi misle o njemu, a riječ je odgovora dotle bila obična dok se god kretala oko neizvjesnosti ljudskog neznanja.

Ali kad zapita što o njem misle učenici, prvi će u priznanju Gospodina biti onaj koji je prvi u apostolskom dostojanstvu. I kad reče: Ti si Krist, Sin Boga živoga, Isus odgovori: Blago tebi, Šimune sine Jonin, jer ti toga ne objavi tijelo i krv nego Otac moj koji je na nebesima; to jest, zato si blažen jer te Otac moj poučio, pa te ljudsko mišljenje ne zavede nego te nebesko nadahnuće utvrdi, i nije me tebi pokazalo ni tijelo ni krv već onaj kojemu sam jedinorođeni Sin.

I doda: A ja tebi kažem. To znači, kao što ti je Otac očitovao moje božanstvo, tako ti i ja očitujem tvoje dostojanstvo. Ti si Petar – Stijena. To znači: Ja sam stanac kamen, zaglavni kamen koji dvije strane spaja u jedno, i jedini temelj, uz koji nitko ne može postaviti drugoga, a ti si kamen utvrđen mojom snagom, tako da si po mom daru sudionik u mojoj vlasti koju ja kao Bog imam.

I na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Znači, na toj litici sazidat ću vječni hram, i veličina će moje Crkve, koja treba da seže do neba, rasti na čvrstom temelju ove vjere.

Tu ispovijest paklena vrata neće oboriti, niti okovi smrti sputati. Taj je, naime, glas glas života. I kao što svoje priznavaoce vodi u nebo, tako i svoje poricatelje obara u pakao.

Zato govori blaženom Petru: Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog. I što god svežeš na zemlji bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji bit će razriješeno i na nebesima.

Prešlo je i na ostale apostole pravo sudjelovanja u toj vlasti, i na sve crkvene poglavare prispjela je moć te odredbe. Ali ne predaje se uzalud jednome što se priopćuje svima. To je na poseban način povjereno Petru, jer je svim crkvenim upraviteljima stavljen na čelo Petar.

OTPJEV

R. Šimune Petre, prije no što te iz lađe pozvah, poznavao sam te i postavih te poglavarom svome narodu, * i predadoh ti ključeve kraljevstva nebeskoga.
O. Što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima. * I predadoh.

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući Bože, ti si nas čvrsto utemeljio na stijeni Petrove vjere. Ne dopusti da nas pokolebaju pomutnje ovoga svijeta! Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.