Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Obdržavajmo ovaj post
Što četrdeset dana se
Već od starine postio.
Židovski zakon, proroci,
Tad Isus ga posvetio,
Vreménâ Kralj i Stvoritelj.
U jelu, pilu, riječima,
Snu, zabavi i budnije
Na òsjećala pazimo.
Što mlitavce obaraju,
Ne popuštajmo nimalo
Preprèdenomu silniku.
Podari, Bože jedini,
Da posti tvojim vjernima
Donesu plod obilati. Amen.
Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju
Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5, 17).
I.
Ant. 1. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;
na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.
Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem.
II.
Ant. 2. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da od ulja lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje.
III.
Ant. 3. I vidje Bog sve što je učinio i bijaše veoma dobro.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru, †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati Gospodinu.
Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. I vidje Bog sve što je učinio i bijaše veoma dobro.
Očev se glas začu iz oblaka.Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte.
Iz Knjige Izlaska
13, 17 – 14, 9
Put do Crvenoga mora
Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliže. Bog je, naime, rekao: »Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje.« Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete. Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijaše zakleo Izraelce riječima: »Bog će se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!«
Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje.
Gospodin je išao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja, da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja noću.
Gospodin reče Mojsiju: »Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more. Faraon će reći: Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila. Ja ću otvrdnuti faraonu srce, i on će za njima poći u potjeru. Ali ja ću se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako će Egipćani spoznati da sam ja Gospodin.« Izraelci tako učine.
Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon se i njegovi dvorani predomisliše o narodu. »Što ovo učinismo! – rekoše. – Pustismo Izraelce, i više nam neće služiti.« Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. Uze šest stotina poizbor svojih kola i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše. Gospodin otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice. Egipćani, dakle, pođu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota, nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici.
OTPJEV Ps 114, 1. 2; Izl 13, 21
R. Kad izađe Izrael iz Egipta i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskoga, * Judin mu dom posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo.
O. Gospodin je išao pred njima u stupu od oblaka da im put pokazuje. * Judin.
Iz Govora svetoga Leona Velikog, pape
(Govor 51, 3-4. 8: PL 54, 310-311. 313)
Zakon je dan po Mojsiju; milost se pak i istina zbila po Isusu Kristu
Razotkriva Gospodin pred izabranim svjedocima svoju slavu. Onaj tjelesni lik koji je s ostalima jednak obasjava takvim sjajem da je i njegovo lice bilo slično sjaju sunca i odjeća ravna bjelini snijega.
Prvenstveno se je pri tom preobražaju o tome radilo da iz srdaca učenika bude otklonjena sablazan križa kako ne bi poniznost voljno prihvaćene muke uznemirila vjeru onih kojima bî objavljena uzvišenost sakrivenog dostojanstva.
Ali je ne manjom providnošću udaren temelj za nadu svete Crkve kako bi cijelo Kristovo tijelo spoznalo kakva ga tek promjena čeka jer je udovima obećao dioništvo u časti koja je najprije zasjala na glavi.
Isti je Gospodin o tome kazao kad je govorio o veličanstvenosti svoga dolaska: Tada će pravednici sjati poput sunca u kraljevstvu Oca njegova. To isto svjedoči sveti Pavao kad kaže: Smatram da nisu dostojne patnje ovoga vremena buduće slave koja će se očitovati u nama: I opet: Vi ste umrli i vaš je život sakriven u Kristu, u Bogu. Kad se pak Krist pojavi, vaš život, tad ćete se i vi pokazati s njime u slavi.
U tom se čudu nalazi i druga poduka za ohrabrenje apostola i njihovo vođenje k cjelovitom znanju.
Tako su se razgovarajući s Gospodinom pojavili Mojsije i Ilija, odnosno zakon i proroci, kako bi se najistinskije u prisutnosti petorice ljudi obistinilo što je kazano: U dvojici ili trojici svjedoka riječ je čitava.
Što je stalnije i trajnije od te riječi u čijem naviještanju složno odzvanja truba Staroga i Novoga zavjeta i s evanđeoskom naukom pridolaze sredstva drevnih svjedočanstava?
Stranice se obaju saveza uzajamno slažu. Onoga koga su prethodni znaci obećali pod koprenom tajna, sjaj je sadašnje slave očito i jasno pokazao. Sveti Ivan veli: Zakon je dan po Mojsiju, a milost se i istina dogodiše po Isusu Kristu. U njemu je ostvareno obećanje proročkih likova kao i smisao zakonskih propisa, jer svojom prisutnošću poučava pravo proroštvo i milošću čini zapovijedi ostvarljivima.
Neka se stoga prema propovijedanju svetog Evanđelja osnaži vjera svih i da se nitko ne stidi Kristova križa jer je po njemu svijet otkupljen.
Radi toga nek se nitko ne boji trpjeti za pravednost i da ne gubi nadu u isplatu obećanog jer se po radu stiže k odmoru, a preko smrti u život. Svu je slabost naše neznatnosti uzeo na se Onaj u kojem pobjeđujemo ono što je On pobijedio i postižemo što je obećao, ako ga ispovijedamo i ostanemo u njegovoj ljubavi.
Bilo pri izvršenju zapovijedi bilo u podnošenju suprotivština treba da stalno odzvanja u našim ušima Očeva riječ kad kaže: To je moj ljubljeni Sin koji mi je omilio: njega slušajte.
OTPJEV Heb 12, 22. 24. 25; Ps 95, 8
R. Vi ste pristupili Posredniku novog Saveza, Isusu. Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori. * Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa.
O. O da danas glas mu poslušate: ne budite srca tvrda. * Jer ako.
Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenog Sina. Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha, da se radujemo s gledanja tvoje slave. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.