Srijeda, 1. korizmeni tjedan – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu

U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13).

I.

Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.

Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.

Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:

u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.

Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Slava Ocu.

Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!

II.

Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.

I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.

Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.

On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.

Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.

Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,

od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.

Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.

Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.

Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli

od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.

On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.

Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.

Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,

na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.

III.

Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.

Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,

jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.

Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,

besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.

Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.

S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.

S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,

jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.

Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:

s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.

Obratite se i činite pokoru.Načinite sebi novo srce i nov duh!

Iz Knjige Izlaska

10, 21 – 11, 10

Nedaća tame i navještaj pomora prvorođenaca

Gospodin rekne Mojsiju: »Pruži ruku prema nebu pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja će se moći opipati.« Mojsije pruži ruku prema nebu, i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti, i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli, sjala svjetlost.

Pozva onda faraon Mojsija i reče: »Idi i štovanje iskaži Gospodinu! Ali vaša stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaša djeca neka idu s vama!« »Ti nas sam moraš opskrbiti prinosima i žrtvama paljenicama koje ćemo prinijeti Gospodinu, Bogu svojemu – odgovori Mojsije. Zato ćemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neće ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za žrtvovanje Gospodinu, Bogu našemu, a ne znamo, dok onamo ne stignemo, što moramo Gospodinu prinijeti.«

Gospodin otvrdne faraonu srce, i on ne pristane da odu. »Odlazi! – vikne faraon na Mojsija. – I da mi više na oči ne dolaziš! Onog dana kad mi se opet pojaviš na oči, zaglavit ćeš!« »Dobro si kazao! – uzvrati Mojsije. – Lica tvoga više neću vidjeti!«

Gospodin reče Mojsiju: »Još ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat. Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati. Kaži svijetu neka svaki čovjek ište od svoga susjeda i svaka žena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti.« Gospodin učini te Egipćani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvažen u egipatskoj zemlji, u očima faraonovih službenika i u očima naroda.

A onda Mojsije navijesti: »Ovako poručuje Gospodin: O ponoći proći ću Egiptom. Svaki će prvorođenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorođenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvorođenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut će i sve prvine od stoke. U svoj će zemlji egipatskoj nastati velik jauk, kakva nije bilo niti će kad poslije biti. Među Izraelcima ni pas neće zalajati na živo stvorenje: ni na čovjeka ni na životinju. Po tome ćete znati da Gospodin luči Izraelca od Egipćanina. Onda će svi ovi tvoji dvorani k meni doći, preda me se baciti i vikati: ‘Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide!’ Poslije toga ću otići.« I gnjevan ode od faraona.

»Neće vas faraon poslušati – reče Gospodin Mojsiju – zato da bi se umnožila moja znamenja u zemlji egipatskoj.« Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Gospodin okorio srce faraonu, tako te on nije puštao Izraelce da odu iz njegove zemlje.

OTPJEV Mudr 18, 4; 17, 20; 18, 1

R. Zaslužili su Egipćani da svjetlost izgube i da ih tama zasužnji, jer u zatvoru držahu djecu tvoju * po kojoj se svijetu imala podariti nepropadljiva svjetlost Zakona.
O. Nad Egipćanima se raskrilila teška noć, a svetima tvojim svijetlila je svjetlost najveća. * Po kojoj.

Iz Dokazivanja Afraata, biskupa

(Dok. 11, O obrezanju, 11-12: PS 1, 498-503)

Obrezanje srca

Zakon i savez stalno su mijenjani. Tako je Bog najprije promijenio Adamov savez i Noi postavio novi. Također je drugi bio za Abrahama koji je izmijenio da bi dao Mojsiju novi. Kako Mojsijev savez nije bio opsluživan, drugi je dao zadnjem naraštaju da više ne bi bio mijenjan. Adamu je bio naložen zakon da ne jede sa stabla života, Noi dúga u oblacima, kasnije je dao Abrahamu, izabranom poradi vjere, obrezanje kao znak i biljeg za potomke. Mojsije posjedovaše pashalno janje, zadovoljštinu za narod.

Svi ti savezi jedan od drugoga bijahu različiti. Međutim, obrezanje koje priznaje darovatelj onih saveza jest ono o kojem je Jeremija rekao: Obrežite kožicu svoga srca. Ako je savez koji Bog dade Abrahamu bio čvrst, tad je čvrst i vjeran i taj, i ne bi mogao postaviti drugi zakon bilo netko od onih koji su izvan zakona bilo koji potječe od podložnika zakona.

Bog je naime dao Mojsiju zakon s njegovim opsluživanjima i zapovijedima. Ali kako ga nisu opsluživali, njegove je zapovijedi i zakon učinio nevaljalima. Obećao je da će dati novi savez koji će biti različit od prijašnjega, iako je isti darovatelj za oba. Ovo je savez koji je obećao dati: Svi će me upoznati, od najmanjega pa do najvećega od njih. I u tom savezu nema više obrezanja tijela i znaka naroda.

Zasigurno znamo, predragi, da je Bog ustanovljivao zakone u različitim naraštajima i ostajali su u upotrebi dok se njemu sviđalo. Poslije toga bi zastarjeli, kako Apostol veli da je u mnogim slikama nekoć postojalo Božje kraljevstvo u pojedinim vremenima.

Ali naš je Bog istinit, i skroz su vjerne njegove naredbe. Svaki savez za svoje je vrijeme čvrst i istinito potvrđen. Koji su srcem obrezani, žive i ponovno su obrezani nad pravim Jordanom, a to je krštenje oproštenja grijeha.

Isus, Nunov sin, iznova je obrezao narod nožem od kamena, kad je sa svojim narodom prešao Jordan. Isus, naš spasitelj, iznova obrezuje obrezanjem srca narode, koji su u nj vjerovali, i oprani su krštenjem, i obrezani su mačem koji je njegova riječ i prodorniji od svakog dvosjeklog mača.

Isus, Nunov sin, preveo je narod u obećanu zemlju; Isus, naš spasitelj, obećao je zemlju života svima koji su prešli istinski Jordan, i povjerovali, i bili obrezani od kožice svoga srca.

Blaženi dakle oni koji su obrezani na kožici srca i ponovno rođeni iz vode drugoga obrezanja. Oni će primiti baštinu s Abrahamom koji je vjerni vođa i otac svih naroda, jer mu je njegova vjera ubrojena u pravednost.

OTJPEV Heb 8, 8. 10; 2 Kor 3, 3

R. S domom ću Judinim dovršiti novi Savez. Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu * i upisati ih u njihova srca, ne crnilom nego Duhom Boga živoga.
O. Svoj ću Zakon dati ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. * I upisati.

Pogledaj, Gospodine, predanje svoga naroda. Korizmenim odricanjem krotimo tijelo: daj nam snagu za dobra djela. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.