1. korizmena nedjelja – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 1. Dva puta

Blaženi oni koji, u križ se uzdajući, siđoše u vodu (Pisac iz 2. st.).

Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, †
ne staje na putu grešničkom *
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Gospodnjemu, *
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno

pokraj vódâ tekućica *
što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene, *
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! *
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.

Stoga se opaki neće održati na sudu, *
ni grešnici u zajednici pravednih.

Jer Gospodin zna put pravednih, *
a propast će put opakih.

Slava Ocu.

Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Ps 2. Mesija – kralj i pobjednik

Rote se na svetoga Slugu tvoga Isusa, kog pomaza (Dj 4, 27).

Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.

Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròte protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:

»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«

Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.

Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:

»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti pûke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.

Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,

da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!

Slava Ocu.

Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.

Ps 3. Gospodin je štit moj

Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sv. Irenej).

Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!

Mnogi su što o meni zbore: *
»Nema mu spasenja u Bogu!«

Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.

Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.

Sad mogu leć i usnuti, *
i onda se probudit, jer me Gospodin drži.

Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.

Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!

Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.

U Gospodinu je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!

Slava Ocu.

Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Ne živi čovjek samo o kruhu.Nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Iz Knjige Izlaska

5, 1 – 6, 1

Nove nevolje Hebreja

U one dane odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu.« »Tko je taj Gospodin da ga ja poslušam – odvrati faraon – i pustim Izraelce? Ja toga Gospodina ne znam niti ću pustiti Izraelce.« »Bog Hebreja objavio nam se – rekoše. – Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Gospodinu, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem.« Nato im odvrati egipatski kralj: »Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. Sad kad se svjetina tako umnožila – nastavi faraon – vi biste ih od posla odvratili?«

Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: »Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. A zahtijevajte od njih istu količinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenčine su. Zato viču: Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome! Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraćaju pažnje klevetama!«

Sad dođu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: »Ovako poručuje faraon: Neću vam više nabavljati slame. Vi sami morate ići i tražiti je gdje god je možete naći. Ali zato neću smanjiti vaš posao.« Stoga se narod raziđe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. A nadglednici ih gonili: »Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali.« A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima, tukli su i korili: »Zašto niste ni jučer ni danas napravili opeke koliko i prije?«

Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: »Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Čak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!« »Lijenčine ste vi! Lijenčine! – odgovori faraon. – Stoga i kažete: Hajdemo da prinesemo žrtvu Gospodinu! Nosite se na posao! Slama vam se neće davati, ali morate praviti određene količine opeke.«

Bilježnici Izraelaca nađu se na muci zbog naredbe: »Svakodnevnu količinu opeke ne smijete smanjiti!« Otišavši od faraona, naiđu na Mojsija i Arona, koji su ih čekali. »Neka vas Gospodin ima na oku i sudi vam! – dobace im. – Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju.«

Mojsije se vrati Gospodinu i reče: »Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao? Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod.«

Gospodin reče Mojsiju: »Naskoro ćeš vidjeti kako ću ja s faraonom! Pod jakom rukom pustit će ih da odu; pod jakom rukom sâm će ih iz svoje zemlje istjerati.«

OTPJEV Izl 5, 1.3

R. Ode Mojsije pred faraona pa reče: Ovako veli Gospodin: * Pusti narod moj da ode i prinese mi žrtvu u pustinji.
O. Gospodin Bog Izraelov poslao me k tebi. * Pusti.

Iz Razlaganja svetog Augustina, biskupa, o psalmima

(Ps 60, 2-3: CCL 39, 766)

U Kristu smo kušani, u njemu smo đavla nadvladali

O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! Tko ovo govori? Vidi da li je jedan: S kraja zemlje vapijem k tebi, jer mi srce klonu. Nije, dakle, više jedan nego je jedan stoga, jer je Krist jedan, čiji smo mi svi udovi. Naime, koji to čovjek, jedan, vapije s kraja zemlje? To je ona baština koja vapije s kraja zemlje za koju je njegovu Sinu rečeno: Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. Mi smo ovaj Kristov posjed, ova Kristova baština, ovo Kristovo tijelo, ova jedna Kristova Crkva, ovo jedinstvo, koje vapije s kraja zemlje. A što vapije? Ono što prije navedoh: Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! S kraja zemlje vapijem k tebi. To jest, ovo vapijem k tebi s kraja zemlje: to jest odasvud!

A zašto ovo zavapih? Jer mi srce klonu! Pokazuje da on u svim narodima po svem svijetu nije u velikoj slavi, nego u velikoj kušnji.

Život naš na ovom hodočasničkom proputovanju ne može biti bez kušnje. Rast naš ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne može biti okrunjen, ako nije pobijedio. Nitko ne može pobijediti, ako se nije borio. A nitko se ne može boriti, ako nema neprijatelja i napasti.

U tjeskobi je, dakle, onaj što s kraja zemlje vapije, ali ipak napušten nije. Htio je predoznačiti nas, tijelo svoje, u onom svome tijelu u kojem je umro i uskrsnuo i na nebo uzašao, da bi onamo kamo je glava već otišla i njegovi udovi s pouzdanjem kretali.

U sebi nas je, dakle, preobrazio, kad je htio biti kušan od Sotone. Upravo smo pročitali u Evanđelju da je đavao u pustinji kušao Gospodina Isusa Krista. Upravo Krista je Sotona iskušao! A u Kristu si ti bio iskušan, jer Krist je od tebe sebi uzeo tijelo, a od sebe tebi dao spas; od tebe je sebi uzeo smrt, a od sebe tebi dao život; od tebe je preuzeo na sebe pogrde, a od sebe je tebi dao slavu; dakle, od tebe je sebi uzeo kušnju, a od sebe tebi dao pobjedu!

Ako smo u njemu iskušani, u njemu smo đavla nadvladali. Primjećuješ da je Krist bio iskušan, a ne primjećuješ da je pobijedio? Spoznaj da si ti u njemu iskušan i spoznaj isto tako da si u njemu pobijedio. Mogao je on đavlu zabraniti kušnju. No, da nije on bio iskušan, ne bi tebi, koji si kušan, dao poduku kako pobijediti.

OTPJEV Jr 1, 19; 39, 18

R. I borit će se s tobom, al’ te neće nadvladati * jer ja sam s tobom da te izbavim, govori Gospodin.
O. Nećeš od mača poginuti, nego ćeš dobiti život kao plijen. * Jer ja sam.

Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer. Koji s tobom.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.