Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O Bože, svjetlo vječito,
O Trojice jedinstvena,
I usrdno te molimo.
Mi vjerujemo dušom svom
U Boga Oca Svevišnjeg,
I Duha, njihov poljubac.
O Istino, o Ljubavi,
O Svrho, Srećo, Blaženstvo,
I ljubiti i postići.
Početak i Svršetak si,
Ti vrelo sveg si stvorenja,
Ti nada svima sigurna.
Moć tvoja svemu kadra je,
Ti jedin svima dostaješ,
Ti zaufanih nagrada.
O Trojice preblažena,
O Oče, Sine, Duše svet,
Priteci svima u pomoć. Amen.
Ps 6. Vapaj u nevolji
Duša mi je sada potresena … Oče, izbavi me iz ovog časa (Iv 12, 27).
Ant. 1. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Gospodine, nemoj me karati u srdžbi svojoj, *
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao, *
Gospodine, ozdravi me, jer dršću kosti moje.
Duboko mi je duša potresena, *
a ti, Gospodine – dokle ćeš?
Vrati se, Gospodine, dušu mi izbavi, *
spasi me rad svoje dobrote:
jer među mrtvima tko te se sjeća, *
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
Iznemogoh od pusta jecanja, †
noć na noć postelju plačem zalijevam, *
suzama ležaj natapam.
Od žalosti oko mi gasne i slabi, *
jer su mnogi neprijatelji moji.
Odstupite od mene, svi zlotvori, *
jer je Gospodin plač moj čuo.
Čuo je Gospodin molbu moju, *
Gospodin je primio moju molitvu.
Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, *
i puni srama neka smjesta odstupe.
Slava Ocu.
Ant. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Ps 9 (9 A). Zahvala nakon pobjede
I opet će doći suditi žive i mrtve. I.
Ant. 2. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim, *
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi, *
pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Dušmani moji natrag krenuše, *
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, *
ti sjede na prijesto – sudac pravedan:
ti pokara pogane, pogubi bezbošca, *
ime im izbrisa dovijeka.
Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, *
ti im gradove razori – nesta im spomena.
Ali Gospodin dovijeka stoluje, *
postavi prijesto svoj da sudi:
sam po pravdi sudi krug zemaljski, *
izriče pucima osudu pravednu.
Gospodin je tvrđava tlačenom, *
tvrđava spasa u danima tjeskobe.
Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, *
jer ne ostavljaš onih što traže tebe, Gospodine.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
II.
Ant. 3. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pjevajte Gospodinu koji prebiva na Sionu, *
razglašujte među pucima djela njegova,
jer ih se spomenu kao osvetnik krvi *
i siromaškog jauka ne zaboravi.
Smiluj mi se, Gospodine: †
pogledaj nevolju u koju me vrgoše
neprijatelji moji, *
od vrata smrti izbavi me,
da naviještam sve hvale tvoje
na vratima kćeri sionske, *
da radostan kličem zbog spasenja tvoga.
Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, *
zamka koju potajno staviše
uhvati nogu njihovu.
Gospodin se iskaza i sud održa; *
grešnik se spleo u djela svoja.
Nek grešnici odu u Podzemlje, *
svi pogani što zaboraviše Boga.
Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, *
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.
Ustani, Gospodine, da se ne osili čovjek, *
nek pogani budu osuđeni pred tobom!
Strah im, Gospodine, utjeraj, *
nek spoznaju pogani da su smrtnici!
Slava Ocu.
Ant. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pouči me da se tvoga držim Zakona.I čuvat ću ga svim srcem.
Iz Poslanice Galaćanima
1, 13 – 2, 10
Pavlov poziv i apostolat
Braćo, čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.
Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem.
Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. One su samo čule: »Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio« i slavile su Boga zbog mene.
Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. Uziđoh po objavi i izložih im – napose uglednijima – evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud. Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se, i to radi uljezâ, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima. Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas! A oni koji štogod znače – bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko – ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli.
Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane – jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima – i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane! Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.
OTPJEV 1 Kor 15, 10; Gal 2, 8
R. Milošću Božjom jesam što jesam, * i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna, već trajno ostaje u meni.
O. Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima. * I njegova.
Iz Brevilokvija sv. Bonaventure, biskupa
(Predgovor: Opera omnia 5, 201-202)
Poznavanje Isusa Krista izvor je shvaćanja cijeloga Svetog pisma
Sveto pismo nije nastalo ljudskim istraživanjem, nego božanskom objavom koja proistječe od Oca svjetlosti od koga svako očinstvo na nebu i na zemlji ima ime, od koga po njegovu Sinu Isusu Kristu dolazi u nas Duh Sveti; a po Duhu Svetom, koji pojedinima dijeli darove kako hoće, dobivamo vjeru, a po vjeri Krist stanuje u našim srcima. Iz tog poznavanja Isusa Krista izvorno proizlazi čvrstoća i shvaćanje cijeloga Svetog pisma. Zato je nemoguće da netko razumije Sveto pismo ako prije toga ne dobije ulivenu Kristovu milost koja je svjetiljka, vrata i temelj cijeloga Svetog pisma. Dok se nalazimo u ovom životu daleko od Gospodina, vjera je više od svih nadnaravnih prosvjetljenja i čvrsti temelj i svjetiljka koja obasjava put i vrata kroz koja se ulazi. Prema mjeri vjere treba mjeriti i mudrost koju nam Bog daje, da tko ne drži do sebe previše – više nego treba do sebe držati – već neka drži do sebe prema mjeri vjere koju je Bog udijelio svakomu pojedinomu.
Sveto pismo nema bilo koje značenje ili bilo koji plod, već je ono punina vječne sreće. U Svetom pismu riječi su vječnoga života. Ono nije napisano samo da vjerujemo, nego i da imamo vječni život u kojemu ćemo gledati, ljubiti i ispuniti sve naše želje. Kad se to ispuni, onda ćemo upoznati ljubav koja nadilazi spoznaju, i tako ćemo biti ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga. Sveto pismo nas nastoji uvesti u tu puninu, kako proizlazi iz spomenute Apostolove nauke. S tom nakanom i s tim ciljem treba Sveto pismo istraživati, izlagati i slušati.
A da bismo ispravnim putem Svetog pisma postupno došli do toga ploda i cilja, treba početi od početka, to jest da istinskom vjerom pristupimo k Ocu svjetlosti, klanjajući mu se u dnu srca svoga, da nam on po svom Sinu u Duhu Svetom dade prȁvo upoznati Isusa Krista a sa spoznajom da nam dade i njegovu ljubav, da bismo tako, poznavajući ga i ljubeći, u vjeri čvrsti i u ljubavi ukorijenjeni, mogli shvatiti širinu, duljinu, visinu i dubinu Svetog pisma, te da bismo po tom poznavanju mogli stići do potpunog poznavanja i do beskrajne ljubavi presvetog Trojstva. Njemu su upravljene sve želje svetaca, u njemu se nalazi bogatstvo i punina svega što je istinito i dobro.
OTPJEV Lk 24, 27. 25
R. Isus, počevši tada od Mojsija i svih proroka, * protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
O. O bezumni i srca spora, da vjerujete što su god proroci navijestili. * Protumači.
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.