Sv. Pavao Miki i drugovi – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini

Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5, 17).

I.

Ant. 1. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.

Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.

Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.

Pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.

On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:

»Saberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«

Nebesa objavljuju pravednost njegovu: *
on je Bog sudac!

Slava Ocu.

Ant. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.

II.

Ant. 2. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.

»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog – Bog tvoj!

Ne korim te zbog žrtava tvojih – *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.

Neću od doma tvog uzeti junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:

tȁ moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.

Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.

Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.

Zar da ja jedem meso bikova *
ili da pijem krv jaraca?

Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!

I zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

Slava Ocu.

Ant. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.

III.

Ant. 3. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.

A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?

Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?

Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.

Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.

U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.

Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«

Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste, *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.

Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim – *
njemu ću pokazati spasenje svoje.

Slava Ocu.

Ant. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.

Neprestano za vas molimo i ištemo.Da se ispunite spoznajom volje Njegove.

Iz Druge poslanice Solunjanima

3, 1-18

Poticaji i savjeti

Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! Ali vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj.

Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas.

Tȁ sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati.

Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.

Vama pak, braćo, neka ne dodija činiti dobro. Ako li se tko ne pokorava našoj riječi u ovoj poslanici, zabilježite ga, ne drugujte s njime, da se postidi, ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga urazumljujte kao brata.

A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki način! Gospodin sa svima vama!

Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Ovo je znak u svakoj poslanici: ovako pišem. Milost Gospodina našega Isusa Krista sa svima vama!

OTPJEV Usp. 1 Sol 2, 13; usp. Ef 1, 13

R. Kad ste primili riječ poruke Božje, * primili ste ne riječ ljudsku, nego, kako uistinu jest, riječ Božju.
O. Čuli ste riječ istine – Evanđelje spasenja svoga. * Primili.

Iz Povijesti mučeništva svetoga Pavla Mikija i drugova sastavljene od pisca suvremenika

(Gl. 14, 109-110: Ada Sanctorum, Veljača, 1, 769)

Bit ćete mi svjedoci

Pošto su križevi nasađeni, čudesno je bilo vidjeti postojanost sviju koju su im budili čas otac Pasije, a čas otac Rodriguez. Otac Komesar je stalno ostao kao nepomičan očiju uprtih u nebo. Brat Martin je u zahvalu dobroti Božjoj pjevao neke psalme dodajući im redak: U ruke tvoje, Gospodine. A i brat Franjo Blanko jasnim je glasom zahvaljivao Bogu. A brat Gunsalvo još je jačim glasom molio Gospodnju molitvu i anđeoski pozdrav.

Brat naš Pavao Miki, videći gdje se nalazi na najčasnijoj govornici od svih što ih je ikad imao, ponajprije izjavi prisutnima da je Japanac i član Družbe Isusove, da umire zbog propovijedanja evanđelja i da je za tako izvanredna dobročinstva Bogu zahvalan. Zatim nastavi ovim riječima: »Kad sam već došao do ovog trenutka, držim da među vama nema toga koji bi vjerovao da ću sad prešutjeti istinu, pa vam izjavljujem da nema nijednoga puta k spasenju do onoga što ga imaju kršćani. Taj me put uči da oprostim neprijateljima i svima koji me uvrijediše, pa rado opraštam kralju i svim začetnicima moje smrti, i molim ih da bi htjeli po krštenju postati kršćani.«

Nato svrnu oči k drugovima te ih uze u tom posljednjem boju bodriti; na licu svih njih javi se nekakva radost, ali osobito na Ljudevitu, pa kad mu neki kršćanin doviknu kako će ubrzo biti u raju, pun radosti kretom prstiju i čitavog tijela svrati pogled svih gledalaca na sebe.

Antun, koji je bio zadnji s Ljudevitove strane, upre oči u nebo pa zazvavši presveto ime Isusovo i Marijino zapjeva Psalam Hvalite, djeco, Gospodina, što ga bijaše naučio u Nagasakiju na vjeronauku: tamo s mnogo mara djecu poučavaju i u nekim psalmima, koje djeca nauče na pamet.

Drugi su pak vedra lica ponavljali: »Isuse, Marijo«, neki su nazočne sokolili na život dostojan kršćana. Tim i sličnim postupcima dokazivali su spremnost da umru. Tad četvorica krvnika stadoše izvlačiti iz korica koplja kakva upotrebljavaju Japanci. Na taj jezovit prizor svim se vjernicima ote uzvik: »Isuse, Marijo«, i slično. Vjernike stade tužan vapaj koji prodiraše do neba. Krvnici ih jednim ili s dva udarca učas sve dokrajčiše.

OTPJEV Usp. Gal 6, 14; Fil 1, 29

R. Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, * po kojemu smo spašeni i oslobođeni.
O. Vama je dana milost: za Krista, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti. * Po kojemu.

Bože, jakosti svih svetaca, ti si svetog mučenika Pavla Mikija i njegove drugove po smrti na križu pozvao u život. Udijeli nam njihovim zagovorom da svoju vjeru čvrsto držimo sve do smrti. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.