Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Kriste, Svjetlo istinito,
Radost svijeta i milina!
Krvlju čistom, životvornom.
Vjerom živom nas obdari,
Jačaj nadu, pouzdanje,
Dobrotvornost ti podupri.
Đavla kletog od nas goni,
Dušmansku mu silu slomi,
Tijelo naše hram mu budi!
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu
Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78). I.
Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:
on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;
život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
II.
Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Slava Ocu.
Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
III.
Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima
što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Iz Prve poslanice Solunjanima
5, 1-28
Život sinova svjetla
O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Tȁ i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: »Mir i sigurnost«, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.
Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: tȁ svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame.
Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju. A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! Tȁ Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, koji je za nas umro da – bdjeli ili spavali – zajedno s njime živimo! Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite.
Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom!
Potičemo vas, braćo, opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima.
Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti!
Braćo, molite i za nas! Pozdravite svu braću cjelovom svetim. Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći.
Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama!
OTPJEV 1 Sol 5, 9; Kol 1, 13
R. Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, * koji je za nas umro da zajedno s njime živimo.
O. Bog nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje. * Koji je.
Iz Dekreta II. vatikanskog sabora Ad gentes o misijskoj djelatnosti Crkve (Br. 23-24)
Valja nam pouzdano naviještati otajstvo Krista
Premda na svakom Kristovu učeniku leži dužnost da uzme svoj dio u širenju vjere, ipak Krist Gospodin uvijek poziva iz broja učenika one koje sam hoće, da budu s njim i da ih šalje k narodima propovijedati.
Zato po Duhu Svetom, koji na opću korist dijeli karizme kako hoće, udahnjuje misionarsko zvanje u srce pojedinaca i ujedno budi u Crkvi institute koji preuzimaju na sebe kao svoju posebnu zadaću evangelizaciju, koja spada na cijelu Crkvu.
Posebnim su naime zvanjem odlikovani oni svećenici, redovnici i laici koji su, obdareni odgovarajućim prirodnim sposobnostima, darovitošću i značajem, spremni da prihvate misijski rad, bili oni domaći ili strani. Poslani od zakonite vlasti odlaze u vjeri i poslušnosti k onima koji su daleko od Krista. Izdvojeni su naime za djelo za koje su odabrani, kao sluge Evanđelja, kako bi nekršteni narodi postajali ugodna žrtva posvećena Duhom Svetim.
Bogu pak koji poziva mora čovjek odgovoriti tako da se, ne obazirući se na tijelo i krv, sav preda djelu Evanđelja. A takav se odgovor može dati samo uz pobudu i jakost Duha Svetoga.
Otposlani naime ulazi u život i misiju onoga koji je sništio sebe sama uzevši narav sluge. Stoga mora biti spreman cijeli život čvrsto stajati u svom zvanju, odricati se samoga sebe i svega što je dosada smatrao svojim te postati svima sve.
Naviještajući Evanđelje kod pogana, neka s pouzdanjem obznanjuje misterij Krista, čiji je poslanik, tako da se u Njemu usuđuje govoriti kako treba, ne stideći se sablazni križa.
Idući stopama svoga Učitelja, neka blaga i ponizna srca pokazuje da je Njegov jaram i njegovo breme lako. Životom doista evanđeoskim, velikom postojanošću, strpljivošću, dobrotom, iskrenom ljubavlju neka svjedoči za svoga Gospodina, ako je nužno sve do prolijevanja krvi. Molit će od Boga hrabrost i snagu da upozna kako se obilna radost nalazi u mnogom podnošenju nevolje i krajnjeg siromaštva.
OTPJEV 1 Kor 9, 16. 22
R. Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tȁ dužnost mi je. * Jao meni ako evanđelje ne navješćujem!
O. Svima bijah sve, da poštopoto neke spasim. * Jao meni.
Bože, ti si poslao svog svetog biskupa Oskara da mnogim narodima donese svjetlost vjere. Daj nam njegovim zagovorom trajno hoditi u sjaju tvoje istine. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.