Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica) – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 2

Ant. 1. Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu.

Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:

»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«

Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.

Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:

»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti pûke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdènōm, *
i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.

Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,

da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!

Slava Ocu.

Ant. Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu.

Ps 19 (18 A)

Ant. 2. Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Gospodnja.

Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,

al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.

Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.

Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.

Slava Ocu.

Ant. Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Gospodnja.

Ps 45 (44)

Ant. 3. Raduj se i veseli, novi Sione: evo Kralj se tvoj vraća, blag je i spašava svoj narod.

Iz srca mi naviru riječi divne: †
pjesmu svoju ja kralju pjevam, *
jezik mi je ko pisaljka hitra pisara.

Lijep si, najlepši od ljudskih sinova, †
po usnama ti se milina prosula, *
stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

Pripaši mač uz bedra, junače, *
ogrni se sjajem i veličanstvom!

Zajaši i kreni za istinu, za blagost i pravdu, *
desnica ti tvoja gađa čudesno.

Strelice tvoje prodiru †
u srce kraljevih dušmana, *
narodi padaju pred tobom.

Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, *
i pravedno žezlo –
žezlo je tvoga kraljevstva!

Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, †
stoga Gospodin, Bog tvoj, tebe pomaza *
uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, *
iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.

Kraljevske ti kćeri idu u susret, *
zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: *
zaboravi svoj narod i dom oca svog!

Zaželi li kralj ljepotu tvoju, †
smjerno se pokloni njemu, *
jer je on gospodar tvoj.

Narod tirski dolazi s darovima, *
naklonost tvoju traže prvaci naroda.«

Sva lijepa korača kći kraljeva *
u haljinama zlatom vezenim.

U haljini od veza šarena kralju je dovode, *
pratnja su joj djevice, drúge njezine.

S veseljem ih vode i s klicanjem, *
u kraljeve dvore ulaze.

Umjesto otaca imat ćeš sinove, *
postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.

Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, *
hvalit će te narodi u vijeke vjekova.

Slava Ocu.

Ant. Raduj se i veseli, novi Sione: evo Kralj se tvoj vraća, blag je i spašava svoj narod.

Spominjemo se, Bože, dobrote tvoje.Posred hrama tvojega.

Iz Knjige Izlaska

13, 1-3a. 11-16

Posvećenje prvorođenaca

U one dane reče Gospodin Mojsiju: »Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!«

A onda Mojsije reče narodu: »Kada te Gospodin dovede u zemlju Kanaanaca – kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima – i kada ti je preda, ustupajte Gospodinu prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade – svako muško pripada Gospodinu! Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvorođenca između svoje djece otkupi.

Kad te sin tvoj sutra zapita: Što znači to? – odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Gospodin iz Egipta, iz kuće ropstva. Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Gospodin je poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i prvine stoke. Eto zato Gospodinu žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvorođenca od svojih sinova otkupljujem.

Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred čela da nas je rukom jakom Gospodin izbavio iz Egipta.«

OTPJEV

R. Okiti, Sione, ložnicu svoju i primi Kralja Krista! * Njega Djeva zače, Djevom rodi i poslije poroda njemu se Djeva pokloni.
O. Šimun primi dijete u naručje i zahvaljujući blagoslovi Boga. * Njega Djeva.

Iz Govorā svetoga Sofronija, biskupa

(Govor 3, za Svijećnicu, 6. 7: PG 87, 3. 3291-3293)

Primimo svjetlost jasnu i vjekovječnu

Pohrlimo mu u susret svi, koji tako pobožno štujemo i slavimo njegovo otajstvo, pođimo svikoliki odana srca. Nek ne bude nitko koji ne bi u susretu sudjelovao, nitko koji ne bi nosio svjetla.

Pridodajemo i sjaj svijeća, pokazujući time i božanski sjaj onoga koji nam prilazi a koji, odagnavši tmine najgore, sve osvjetljuje i obasjava obiljem svjetlosti vječne. Time pokazujemo nadasve sjaj duše, s kojim je potrebno da idemo Kristu u susret.

Kao što je, naime, Bogorodica i neokaljana Djevica u rukama nosila pravo svjetlo i pomogla onima koji su ležali u tminama, tako i mi, obasjani njegovim sjajem i noseći svima u rukama vidljivo svjetlo, požurimo u susret onomu koji je uistinu svjetlost.

Zacijelo, budući da je svjetlost došla na svijet te ga obavijena mrakom obasjala, i budući da nas je pohodilo mlado Sunce s visine i zablistalo onima koji su sjedili u tmini, ovo je naše otajstvo, i zato stupamo noseći svijeće, zato koračamo držeći svjetlo, označujući time da nam je granulo svjetlo i dočaravajući sjajnost koja će nam od njega biti na pomoć. I stoga pohrlimo zajedno, svikoliki pođimo Bogu u susret.

Svjetlost ona istinska koja prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet, došla je. Svi se, dakle, braćo, dajmo prosvijetliti, svi obasjati.

Neka nitko od nas ne ostane neuveden u taj sjaj, nitko prožet njime nek ne zastane u noći, nego krenimo svi sjajni, osvijetljeni pođimo u susret svikoliki, primimo sa starcem Šimunom tu svjetlost jasnu i vjekovječnu, i kličući s njime u duši sa zahvalom zavapijmo pjesmu Roditelju i Ocu svjetlosti, koji posla svjetlost pravu i rastjera mrak te nas sve učini blistavima.

Jer smo i mi po njemu vidjeli spasenje Božje, što ga pripravi pred licem svih naroda i objavi na slavu nas, novog Izraela te smo i mi smjesta oslobođeni starog onoga i mračnoga grijeha, kako je i Šimun vidjevši Krista oslobođen spona ovoga života.

Mi smo također vjerom prigrlili Krista koji nam dođe iz Betlehema, postali smo od poganâ Božji narod (jer on je spasenje Božje i Očevo) i očima vidjeli Boga koji tijelo postade te ugledavši Božju prisutnost i podastrvši joj otvoreno svoje srce, zovemo se novi Izrael. A da toga nikad ne zaboravimo, slavimo to, eto, godišnjom svetkovinom.

OTPJEV Ez 43, 4. 5; usp. Lk 2, 22

R. Slava Gospodnja uđe u hram na vrata koja gledaju na istok. * I gle: Dom bijaše pun slave Gospodnje.
O. Poniješe dijete Isusa u Jeruzalem roditelji njegovi. * I gle.

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući vječni Bože, na današnji je dan Sin tvoj u našem ljudskom tijelu prikazan u hramu. Smjerno te molimo: daj da se i mi čiste duše prikažemo tebi. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.