Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
Pobudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
U rajskom domu neka da. Amen.
Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika
Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6). I.
Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †
Kako je dobar Bog čestitima, *
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše, *
jer bezbožnicima zavidjeh *
motreći sreću grešnikâ.
Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.
Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.
Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: »Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?«
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Slava Ocu.
Ant. Kako je dobar Bog čestitima. †
II.
Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
Jesam li dakle samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan, *
i kaznu jutro za jutrom?
Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al’ mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš *
u propast ih obaraš.
Kako učas stravom postadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao san kada se čovjek probudi, *
tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im
kada se preneš!
Slava Ocu.
Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
III.
Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog koji ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.
Slava Ocu.
Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje.Od meda su slađe ustima mojim.
Iz Prve poslanice Solunjanima
2, 13 – 3, 13
Prijateljstvo Pavla i Solunjana
Braćo, bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.
Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.
A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas – licem, ne srcem – brže se bolje, u silnoj čežnji požurismo ugledati vaše lice. Zaista, htjedosmo k vama – ja, Pavao, i jednom i dvaput – ali nas je spriječio Sotona. Tȁ tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični – zar možda ne i vi? – pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? Vi ste doista slava naša i radost!
Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Tȁ i sami znate da smo za to određeni: doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo.
Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan.
A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas – zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju. Dȁ, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu! I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere?
A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime. Amen.
OTPJEV Usp. 1 Sol 3, 12. 13; 2 Sol 2, 16-17
R. Vama Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju. * Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta.
O. Sâm Gospodin neka ohrabri srca vaša. * Učvrstio.
Iz Rasprave o psalmima, svetoga Hilarija, biskupa Poitiersa
(Ps 132: PLS 1, 244-245)
Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša
Gle, kako je dobro i kako je milo živjeti zajedno kao braća. Dobro je i milo kao braća zajedno živjeti, jer pridruženi su zajednici Crkve dok zajedno žive. Ako se nazivaju braćom, znači da su jednodušno odlučili živjeti u slozi i ljubavi.
Ta se velika zapovijed nalazi u prvoj propovijedi apostolâ, gdje se kaže: Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša. I baš dolikuje tom Božjem narodu da budu braća u jednom Ocu, da budu jedinstveni u jednom Duhu, da složno žive u jednoj kući, da budu udovi jednog tijela u jednom tijelu.
Milo je i dobro zajedno živjeti kao braća. Kako je to dobro i lijepo, prorok je izrazio ovom usporedbom: Kao na glavi ulje dragocjeno, što se cijedi na bradu Aronovu, što se cijedi na skute haljina njegovih. Aronovo dragocjeno ulje sastojalo se od miomirisâ, pa je njime pomazan za svećenika. Bogu se svidjelo da tako bude posvećen najprije njegov svećenik. A naš je Gospodin bio pomazan na nevidljiv način u nedokučivu otajstvu Božjega trojstvenog života. To pomazanje nije bilo zemaljsko. Nije pomazan uljem iz roga kojim su se mazali kraljevi, nego uljem radosti. Poslije toga pomazanja Aron je po zakonu nazvan pomazanikom.
Kao što to pomazanje u svakom pomazanom čovjeku guši nečiste porive, tako i pomazanje ljubavi oživljava slogu koja je mila Bogu, prema Apostolovim riječima: Ugodan smo Kristov miris. Kao što je, dakle, to pomazanje bilo milo Bogu na prvom svećeniku Aronu, tako je dobro i milo živjeti kao braća zajedno.
Pomast se cijedi s glave na bradu. Brada je ukras odraslih muškaraca. I mi treba da budemo odrasli u Kristu i u osjećanju. Jedino ne, kako je rečeno, u zloći. Apostol, naime, kaže da su svi nevjernici maleni, jer su kao nejaki za čvrstu hranu pa im je još potrebno mlijeko: Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdom hranom, jer je niste mogli još probaviti, a još je ni sada ne možete probaviti.
OTPJEV Rim 12, 5; Ef 4, 7; 1 Kor 12, 13
R. I mi smo, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugome. * Svakom je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.
O. U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni i svi smo jednim Duhom napojeni. * Svakom.
Gospodine, Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.