Petak, 3. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

U Trojstvu Bože jedini,
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Što pjevamo je bdijući.
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili, po danu:

O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
I pokorničkim suzama
Obdari duše skrušene.
Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Oprosti svojim slugama
Sve grijehe i sve propuste.
Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Odasvud štiti, brani nas
Jer mi se tvoji zovemo.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
Sa Braniteljem preblagim
U vjekove vjekovječne. Amen.
Psalmodija

Ps 69 (68), 2-22. 30-37. Izjeda me revnost za dom tvoj

Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34).

I.

Ant. 1. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.

Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!

U duboko blato zapadoh, *
i nemam kamo nogu staviti;

u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.

Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć.

Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.

Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?

Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.

Nek se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospodine, Bože nad Vojskama!

Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.

Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.

Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.

Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.

Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.

Slava Ocu.

Ant. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.

II.

Ant. 2. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;

po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!

Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me – *
iz voda dubokih.

Nek me ne pokriju valovi, †
nek me ne proguta dubina, *
nek bezdan ne zatvori usta nada mnom!

Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu obazri se na me!

Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!

Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!

Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.

Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,

ali ga ne bî; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.

Slava Ocu.

Ant. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

III.

Ant. 3. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.

A ja sam jadnik i bolnik – *
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!

Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.

Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.

Gledajte, ubogi, i radujte se, *
nek vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.

Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.

Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.

Jer Bog će spasiti Sion, †
– on će sagradit gradove Judine – *
tu će oni stanovat, imati baštinu.

Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Slava Ocu.

Ant. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.

Gospodin će nas naučiti svojim putovima.I hodit ćemo stazama njegovim.

Prvo čitanje

Iz Knjige Ponovljenog zakona

31, 1-15. 23

Posljednje Mojsijeve riječi

U ono vrijeme Mojsije dođe da upravi ove riječi svemu Izraelu:

»Meni je danas sto i dvadeset godina – reče im. – Ne mogu više izlaziti i ulaziti. A Gospodin mi je rekao: ‘Nećeš prijeći ovog Jordana!’ Sâm Gospodin, Bog tvoj, pred tobom će prijeći; on će pred tobom potući one narode, da ih otjerate s posjeda. Jošua će pred tobom ići, kako je Gospodin rekao. Gospodin će postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uništi. Pred vas će ih Gospodin položiti, a vi ćete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao. Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte prȅdati pred njima! Tȁ sâm Gospodin, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.« Tada Mojsije zovnu Jošuu pa mu reče pred svim Izraelom: »Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš ići s ovim narodom u zemlju za koju se Gospodin zakle ocima njihovim da će im je dati; ti ćeš im je predavati u baštinu. Sâm Gospodin ide pred tobom; on će s tobom biti; neće te zapustiti, niti će te ostaviti. Ne boj se i ne dršći!«

Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovčeg saveza Gospodnjega, i svim izraelskim starješinama. Mojsije im naredi: »Svake sedme godine – godine oprosne – na Blagdan sjenicâ, kad dođe sav Izrael da vidi lice Gospodina, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, pročitaj ovaj Zakon u nazočnosti svega Izraela. Saberi narod – ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim gradovima – da čuju i da nauče bojati se Gospodina, Boga vašega, pa da drže i vrše sve riječi ovog Zakona. Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, čut će i naučit će bojati se Gospodina, Boga vašega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što ćete je, prešavši Jordan, zaposjesti.«

Gospodin reče Mojsiju: »Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu, i nađite se u Šatoru sastanka, da mu dam zapovijedi.«

Mojsije i Jošua dođu u Šator sastanka. U Šatoru pokaže se Gospodin u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator.

Nunovu sinu Jošui naloži: »Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja ću biti s tobom.«

OTPJEV Pnz 31, 23. 6; Izr 3, 26

R. Ohrabri se i budi odlučan, jer je Gospodin Bog tvoj. * Ne boj se, sâm Gospodin ide s tobom, neće te zapustiti niti će te ostaviti.
O. Gospodin će ti biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke. * Ne boj se.

Drugo čitanje

Iz Izlaganja o psalmima, svetog Ivana Fishera, biskupa i mučenika

(Ps. 101: Sabrana djela, izd. 1597, str. 1588-1589)

Divna djela Božja

Bog je najprije mnogim znacima i čudesima oslobodio izraelski narod iz egipatskog ropstva: proveo ih je suhim dnom Crvenog mora; u pustinji ih je hranio čudesnom hranom, mȁnom i prepelicama; kada su ožednjeli, proizveo im je iz tvrde stijene obilan izvor vode; učinio je da pobijede sve neprijatelje koji su ih napadali; odvratio je neko vrijeme Jordan da ne teče prirodnim tokom, nego protivnim smjerom; obećanu im je zemlju razdijelio i predao prema broju njihovih plemena i rodova. Premda im je sve to ljubezno i velikodušno učinio, ljudi su se ipak pokazali nezahvalni. Kao da su sve to sasvim zaboravili, napustili su i odbacili štovanje pravoga Boga i podali se teškom zlodjelu idolopoklonstva, i to ne samo jedanput.

Zatim je i nas, dok smo još bili pogani i štovali nijeme idole, hodeći kako smo već bili vođeni, odsjekao od prirodnog stabla, divlje masline poganstva, te nas nakalamio na pitomu maslinu odabranog naroda, otkinuvši pritom i prirodne grane, činio nas dionicima plemenitosti i ulja što dolazi iz korijena. Napokon nije poštedio ni svoga vlastitog Sina, nego ga je predao za sve nas kao ugodnu žrtvu i prinos Bogu, da nas oslobodi od svakog bezakonja i očisti sebi narod mili.

Premda su sve to ne samo znakovi nego i očigledna svjedočanstva njegove neizmjerne ljubavi i dobrohotnosti prema nama, mi smo uza sve to sasvim nezahvalni ljudi, pače nezahvalniji nego što se može zamisliti, jer niti računamo na ljubav, niti shvaćamo veličinu dobročinstva, nego preziremo i grdimo začetnika i darovatelja tolikih dobara. Ne potiče nas niti osobito njegovo milosrđe što ga neprekidno iskazuje grešnicima, da bismo uskladili svoj život i ponašanje prema njegovim svetim zapovijedima.

Sve bi to bilo potrebno zapisati na vječni spomen budućem naraštaju, da svi koji ubuduće postanu kršćani, upoznaju toliku Božju dobrotu prema nama te da mu nikada ne prestanu iskazivati božanske hvale.

OTPJEV Ps 68, 27; 96, 1

R. U svečanim zborovima slavite Boga, * slavi Gospodina, lozo Izraelova.
O. Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! * Slavi.

Molitva

Svemogući, vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.