Srijeda, 3. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 89 (88), 2-38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23). I.

Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
od pokoljenja do pokoljenja
obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

»Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje«.

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.

Tȁ tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?

Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.

Ti zapovijedaš ponoru mora, *
obuzdavaš silu valova njegovih;

ti sasiječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;

sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.

Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,

u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.

Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Slava Ocu.

Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

II.

Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
»Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;

nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,

da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja ga mišica krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti smlaviti sin bezakonja.

Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.

Vjernost moja i dobrota bit će s njime, *
i u mome imenu rast će mu snaga.

Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: ‘Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.’

A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.

Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dane nebeske.«

Slava Ocu.

Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

III.

Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,

ako li oskvrnu odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,

ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.

Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.

Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:

potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.«

Slava Ocu.

Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

Iz Knjige Ponovljenog zakona

29, 1-5. 9-28

Prokletstvo nad prekršiteljima Saveza

U one dane Mojsije sazva sav Izrael pa im reče: »Vidjeli ste na rođene oči sve što je Gospodin učinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim službenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: velike kušnje što su ih vidjele tvoje oči, silne znakove i čudesa! Ali vam ne dade Gospodin do danas razuma da shvatite, očiju da vidite ni ušiju da čujete.

Vodio sam vas pustinjom četrdeset godina; odjeća se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale. Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog pića niste pili, da biste znali da sam ja Gospodin, Bog vaš.

Danas stojite svi pred Gospodinom, Bogom svojim: vaši plemenski glavari, vaše starješine i vaši nadglednici, svi muževi Izraela, djeca vaša, žene vaše, i došljak koji je u tvome taboru – od onoga koji ti siječe drva do onoga koji ti nosi vodu – da stupite u Savez s Gospodinom, Bogom svojim, u Savez, zakletvom potvrđen, što ga Gospodin, Bog tvoj, danas s tobom sklapa, da danas od tebe učini svoj narod, i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.

I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama, nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Gospodinom, Bogom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama. Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred narodâ kroz koje ste morali proći. Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata, što ih imaju.

Neka ne bude među vama čovjeka ni žene, roda ni plemena, kojemu bi se srce danas odvratilo od Gospodina, Boga našega, pa da ide iskazivati štovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude među vama korijena koji rađa otrovom i pelinom. Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: Bit će mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek povodanj utaži žeđ! Takvome neće Gospodin nikad oprostiti, nego će se gnjev i ljubomornost Gospodnja izliti na tog čovjeka, tako da će se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti, te će Gospodin izbrisati ime njegovo pod nebom. Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Gospodin će ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih.

Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji dođu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što će ih Gospodin pustiti na nju, reći će: ‘Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Gospodin sruši u svojoj ljutini i gnjevu.’ I svi će narodi pitati: ‘Zašto učini Gospodin ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?’ Onda će im se reći: ‘Jer su ostavili Savez što ga je Gospodin, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; i jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. Zato se Gospodnji gnjev izlio na ovu zemlju, i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. Gospodin ih je iščupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu, te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.’

Što je sakriveno, pripada Gospodinu, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek, da vršimo sve riječi ovoga Zakona.«

OTPJEV Gal 3, 13-14; usp. Pnz 8, 14

R. Krist je postao za nas proklet da na pogane dođe blagoslov Abrahamov, * da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.

O. Bog nas je izveo iz zemlje egipatske i oslobodio nas iz kuće ropstva. * Da Obećanje.

Iz Propovijedi o Pjesmi nad pjesmama, svetoga Bernarda, opata

(Prop. 61, 3-5; Sabrana djela, 2, 150-151)

Krivica je bila velika, a milost još veća

Gdje je slabim ljudima jaka i čvrsta sigurnost i pokoj, ako ne u ranama Spasiteljevim? Ja tu toliko sigurnije prebivam, koliko više shvaćam njegovu spasiteljsku moć. Neka viče svijet, neka smeta tijelo, neka zasjeda đavao! Ne bojim se da ću pasti, jer je moj temelj na čvrstoj stijeni. Ako sam možda i teško sagriješio, ako me i savjest tišti, neću očajavati, nego ću se sjećati rana Gospodnjih, jer je Gospodin izranjen zbog bezakonja naših. Ima li išta što vodi u smrt, da to Kristova smrt ne bi uništila. Ako se samo sjetim da imam tako snažan i djelotvoran lijek, ne treba mi se bojati ni od kakve opasne bolesti.

Očigledno je da je pogriješio onaj koji je rekao: Moja je zloća tako velika da ne zaslužujem oproštenja. Tako može govoriti samo onaj koji ne pripada udovima Kristovim, tko nema zajedništva u zaslugama Kristovim onako kao što su udovi u jedinstvu s glavom, nego računa i govori da je njegovo samo ono što je sâm učinio.

A ja bez straha iz Srca Gospodnjega prisvajam sebi ono čega nemam, jer je njegovo Srce prepuno milosrđa, a i probodeno je da milosrđe razlije. Proboli su njegove ruke i noge, a prsi mu kopljem otvorili. Kroz te rane mogu slobodno dohvatiti med što curi s litice i ulje što se prelijeva ispod tvrdog kamena, to jest kušati i vidjeti kako je sladak Gospodin.

On je mislio misli mira, a ja to nisam znao. Tko može spoznati misao Gospodnju? Ili tko mu je bio savjetnik? Čavao koji je otvorio rane postao je ključ koji mi otvara vrata da upoznam volju Gospodnju. A što mogu vidjeti kroz otvor? Govori mi čavao, govori mi rana da je Bog doista u Kristu svijet sa sobom pomirio. Koplje je probolo dušu njegovu i približilo se Srcu njegovu, tako da može dobro suosjećati s mojim slaboćama.

Otvoreno je skrovište Srca ranama tijela. Otvoreno je veliko otajstvo, otvoreno je milosrđe Srca Boga našega, po kome nas je pohodilo Mlado Sunce s visine. Zašto srce ne bi bilo otvoreno po ranama? U čemu bi se drugom jasnije negoli u tvojim ranama moglo vidjeti da si ti, Gospodine, sladak i blag i bogat milosrđem? Doista, nitko nema veće ljubavi od ove da položi život svoj za osuđene na smrt i odbačene.

Stoga Božje smilovanje postaje meni zasluga. Nisam sasvim bez zasluga dok god u njega ima smilovanja. Pa kad u njega obiluje smilovanje, i ja, unatoč svemu, obilujem zaslugama. A što ako sam svjestan svojih mnogih krivica? Utjeha mi je da je krivica bila velika a milosrđe još veće. Ako je milosrđe Gospodnje od vijeka do vijeka, i ja ću o milosrđu Gospodnjem uvijek pjevati. A što mogu misliti o svojoj pravednosti? Gospodine, samo ću se tvoje pravednosti spominjati. No to je ujedno i moja pravednost, jer ti si postao moja pravednost pred Bogom Ocem.

OTPJEV Iz 53, 5; 1 Pt 2, 24

R. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, * njegove nas rane iscijeliše.

O. On u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da, umrijevši grijesima, pravednosti živimo. * Njegove nas.

Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.