3. nedjelja kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 145 (144). Pohvala Gospodina Kralja

Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše (Otk 16, 5).

I.

Ant. 1. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti, aleluja.

Slavit ću te, o Bože, kralju moj, *
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.

Svaki ću dan tebe slaviti, *
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Velik je Gospodin i svake hvale dostojan, *
nedokučiva je veličina njegova.

Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja *
i silu tvoju naviješta.

Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva, *
i čudesa tvoja objavljuju.

Kazuju strahovitu silu djela tvojih, *
veličinu tvoju pripovijedaju.

Razglašuju spomen velike dobrote tvoje *
i pravednosti tvojoj kliču.

Milostiv je i milosrdan Gospodin, *
spor na srdžbu, bogat dobrotom.

Gospodin je dobar svima, *
milosrdan svim djelima svojim.

Slava Ocu.

Ant. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti, aleluja.

II.

Ant. 2. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, aleluja.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja *
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!

Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, *
neka o sili tvojoj govore,

da objave ljudskoj djeci silu tvoju *
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, *
tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, aleluja.

III.

Ant. 3. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, aleluja. †

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim *
i svet u svim svojim djelima.

† Gospodin podupire sve koji posrću *
i pognute on uspravlja.

Oči sviju u tebe su uprte, *
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.

Ti otvaraš ruku svoju, *
do mile volje sitiš sve živo.
Pravedan si, Gospodine,

na svim putovima svojim *
i svet u svim svojim djelima.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, *
svima koji ga zazivaju iskreno.

On ispunja želje štovatelja svojih, *
sluša njihove vapaje i spasava ih.

Gospodin štiti one koji njega ljube, *
a zlotvore sve će zatrti.

Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju, †
i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo – *
uvijek i dovijeka.

Slava Ocu.

Ant. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, aleluja. †

Sine moj, pazi na moje riječi.Prigni uho svoje mojim besjedama.

Iz Knjige Ponovljenog zakona

18, 1-22

Leviti. Pravi i lažni proroci

U one dane Mojsije progovori narodu: »Svećenici Levijevci – sve pleme Levijevo – neka nemaju udjela ni baštine s Izraelom; neka žive od žrtava paljenih Gospodinu i od njegove baštine. Neka, dakle, nemaju baštine među svojom braćom: Gospodin je njihova baština, kako im je i rekao.

Ovo neka bude svećenička pristojba od naroda – od onih koji žrtve prinose, bilo to goveče ili što od sitne stoke: svećeniku treba dati pleće, vilice i želudac. Daji mu i prvine od svoga žita, od svoga vina, od svoga ulja i prvine od vune svojih ovaca, jer je njega odabrao Gospodin, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i njegove sinove, da zauvijek stoje pred Gospodinom, Bogom tvojim, te da obavljaju službu i blagoslivljaju u ime Gospodina.

Ako bi koji levit što boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u Izraelu, svom dušom zaželio da dođe u mjesto što ga Gospodin odabere, može tu službovati u ime Gospodina, Boga svoga, kao i druga njegova braća Levijevci koji stoje ondje pred Gospodinom. Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu očevinu.

Kad uđeš u zemlju koju ti daje Gospodin, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer, tko god takvo što čini, gadi se Gospodinu; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Gospodin, Bog tvoj. Budi posve vjeran Gospodinu, Bogu svome. Narodi koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Gospodin, Bog tvoj, ne dopušta.

Proroka, kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj; njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: ‘Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj, da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ‘Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori, i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’

Možda ćeš reći u svome srcu: ‘Kako ćemo raspoznati riječ koju Gospodin nije izrekao?’ Kad prorok govori u ime Gospodina, pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Gospodin nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati.«

OTPJEV Pnz 18, 18; Lk 20, 13; usp. Iv 6, 14

R. Podignut ću im proroka i stavit ću svoje riječi u njegova usta * da im kaže sve što mu zapovjedim.
O. Poslat ću svoga ljubljenoga Sina. Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet. * Da im kaže.

Iz konstitucije Sacrosanctum Concilium Drugoga vatikanskog sabora o svetoj liturgiji

(Br. 7-8. 106)

Krist je prisutan u svojoj Crkvi

Krist je u svojoj Crkvi uvijek prisutan, a osobito u liturgijskim činima. Prisutan je u misnoj žrtvi i u osobi službenika i – jer se »svećeničkom službom sada prinos onaj isti koji je onda na križu prikazao sama sebe« – ponajpače pod euharistijskim prilikama. Prisutan je svojom moći u sakramentima, pa kad tko krsti, sam Krist krsti. Prisutan je u svojoj riječi, jer on govori kad se u Crkvi čita Sveto pismo. Prisutan je napokon kad Crkva moli i pjeva psalme jer je sam obećao: »Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam ja među njima.«

Zaista u tako velikom djelu, kojim se savršeno Bog proslavljuje i ljudi posvećuju, Krist sebi pridružuje Crkvu, predragu svoju Zaručnicu, koja ga zaziva kao svojega Gospodina i po njemu iskazuje štovanje vječnom Ocu.

S pravom se dakle liturgija smatra kao vršenje Kristove svećeničke službe: u njoj se pomoću vidljivih znakova označuje i, na način pojedinom znaku svojstven, izvršuje čovjekovo posvećenje te tako otajstveno tijelo Isusa Krista, Glava i udovi, vrši cjelokupno javno bogoslužje.

Stoga je svako liturgijsko slavlje – budući da je ono djelo Krista Svećenika i njegova tijela, koje je Crkva – u najpotpunijem smislu sveto djelo, i s njim se, s obzirom na isti naslov i isti stupanj, po djelotvornosti ne može izjednačiti ni jedan drugi čin Crkve.

Zemaljskom liturgijom sudjelujemo predokusom u onoj nebeskoj liturgiji koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu, kamo kao putnici težimo, gdje Krist sjedi Bogu zdesna kao službenik svetišta i pravoga šatora; sa svim četama nebeske vojske pjevamo Gospodinu pjesan slave; štujući spomen svetih, uzdamo se zadobiti neko mjesto u društvu s njima; očekujemo Spasitelja Gospodina našega Isusa Krista, da se, kad se pojavi on, naš život, i mi zajedno s njime pojavimo u slavi.

Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostolskoj predaji koja potječe od samog dana uskrsnuća Kristova. Tog su se dana vjernici dužni sastati zajedno, da slušaju Božju riječ i da sudjelujući kod euharistije obave spomen-čin muke, uskrsnuća i proslave Gospodina Isusa te da zahvaljuju Bogu koji ih uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu. Stoga je nedjelja prvotan blagdan koji se ima predlagati i uporno preporučivati vjerničkoj pobožnosti, da bude i dan radosti i počinka od posla. Neka joj se druga slavlja, osim doista najznačajnijih, ne pretpostavljaju, jer je ona temelj i jezgra čitave liturgijske godine.

OTPJEV

R. Krist moli za nas kao naš svećenik; on moli u nama kao naša Glava. Mi mu se molimo kao svome Bogu. * Upoznajmo stoga u njemu svoj glas i njegov glas u nama.
O. Kad se molitvom obraćamo Bogu, ne odvajajmo Sina od njega. * Upoznajmo.

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući, vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.