Petak, 2. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli

Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49). I.

Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.

Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.

Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.

Slava Ocu.

Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

II.

Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.

Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.

Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.

Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.

Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.

Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.

Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.

Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,

koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

III.

Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.

Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.

Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!

Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«

Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.

Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.

A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.

Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.

Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!

Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!

Slava Ocu.

Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.Za tvojom riječi pravednom.

Iz Knjige Ponovljenog zakona

10, 12 – 11, 9. 26-28

Jedino Boga treba izabrati

U one dane Mojsije progovori narodu: »Dakle, Izraele, što od tebe traži Gospodin, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Gospodina, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; da držiš Gospodnje zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem. Evo, Gospodinu, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve što je na njoj. Ali Gospodinu samo vaši oci omilješe, i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, između svih naroda, kako je i danas.

Srce svoje obrežite; šiju više ne ukrućujte! Jer Gospodin, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne dâ se podmititi; daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeću. Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.

Boj se Gospodina, Boga svojeg; njemu služi; uza nj se priljubi; njegovim imenom priseži. On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe učinio velika i čudesna djela što su ih vidjele tvoje oči. Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bješe samo sedamdeset, a sad je Gospodin, Bog tvoj, učinio te vas ima kao zvijezda na nebu.

Ljubi, dakle, Gospodina, Boga svoga, i vrši u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi.

Vi, a ne vaši sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Gospodina, Boga vašega, danas ste se osvjedočili o njegovoj veličajnosti, o njegovoj moćnoj ruci, ispruženoj mišici, o znamenjima njegovim i o djelima što ih učini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj; što je učinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili, i kako ih je zatro do današnjeg dana; što je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta; što je učinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela, njih i njihove obitelji, njihove šatore i sve što imahu.

Vaše su oči vidjele sva ta velika djela što ih je Gospodin učinio. Zato držite sve zapovijedi što vam ih danas naređujem, da budete jaki te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite; napokon, da dugo živite u zemlji za koju se zakleo Gospodin ocima vašim da će je dati njima i njihovu potomstvu – zemlju kojom teče med i mlijeko.

Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: blagoslov, budete li slušali zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje vam danas dajem; a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Gospodina, Boga svoga, nego sađete s puta koji vam danas određujem te pođete za drugim bogovima, kojih niste poznavali.«

OTPJEV 1 Iv 4, 19; 5, 3; 2, 5

R. Ljubimo Boga jer je on prvi ljubio nas. Ovo je ljubav Božja: zapovijedi njegove čuvati. * A zapovijedi njegove nisu teške.

O.Tko god vrši njegovu riječ, u tome je savršena ljubav Božja. * A zapovijedi.

Iz knjige Duhovno savršenstvo, Diadoha Foticenskog, biskupa

(Pog. 12. 13. 14: PG 65, 1171-1172)

Samo Boga treba ljubiti

Tko pretjerano ljubi sebe, ne može ljubiti Boga, a tko radi uzvišenijeg bogatstva ljubavi prema Bogu sebe previše ne ljubi, taj ljubi Boga. Zbog toga taj ne traži svoju slavu, nego radije slavu Božju. Tko sebe ljubi, taj traži svoju slavu, a tko Boga ljubi, taj traži slavu svoga Stvoritelja.

Oznaka je duše koja osjeća i koja ljubi Boga da u svemu traži Božju slavu ispunjavajući sve njegove zapovijedi, a veseli se svojoj podložnosti. Bogu dolikuje slava poradi njegova veličanstva, a čovjeku podložnost po kojoj postaje Bogu mio. Ako i mi tako činimo veseleći se Božjoj slavi, moći ćemo bez prestanka govoriti kao Ivan Krstitelj: On treba da raste, a ja da se umanjujem.

Poznajem čovjeka koji se tužio da ne ljubi Boga kako bi želio, a ipak je Boga toliko ljubio da je bio trajno ispunjen žarkom željom za Bogom i njegovom slavom, a sebe je držao za ništa. Tko je takav, ne hvali se, jer zna što je. Iz velike želje za poniznošću ne misli na svoju vrijednost, budući da Bogu služi, kako to zakon propisuje svećenicima. Čežnja za ljubavlju prema Bogu rađa u njemu zaborav vlastitog dostojanstva. I uzdizanje svoje vrijednosti uronilo je kod njega u duboku ljubav prema Bogu po duhu poniznosti, tako da u svojim mislima sam sebe uvijek smatra nekorisnim slugom. U želji za poniznošću blijede osjećaji njegova dostojanstva. Tako bismo morali i mi činiti, te bježati od svake časti i slave radi uzvišenog bogatstva ljubavi prema Bogu koji nas ljubi.

Tko osjećajima srca ljubi Boga, on ga i poznaje. Koliko tko Boga poznaje, toliko ga i ljubi. Tko čezne za Bogom, taj silno želi da se rasvijetli njegova spoznaja, da prožme njegovo cijelo biće tako da on gotovo više i ne zna za se jer ga je ljubav potpuno preobrazila.

Tko je takav, on je doduše na zemlji, ali zapravo ne živi zemaljskim životom. Premda je još u tijelu, daleko je od ovoga svijeta, jer je po ljubavi njegova duša na neki način već kod Boga. U njegovu srcu gori plamena vatra ljubavi. Ognjena zublja čežnje povezuje ga s Bogom. Iz ljubavi prema Bogu za sebe gotovo ništa ne mari. O tom je rekao Apostol: Ako smo u duhovnom zanosu, to je radi Boga; ako smo trijezni, to je radi vas.

OTPJEV Iv 3, 16; 1 Iv 4, 10

R. Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca * da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

O. U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas. * Da nijedan.

Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.