Srijeda, 2. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 39 (38). Molitva bolesnika u tjeskobi

Stvorenje je podvrgnuto ispraznosti … zbog onoga koji ga podvrgnu u nadi (Rim 8, 20). I.

Ant. 1. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.

Odlučio sam: »Čuvat ću put svoj *
da ne zgriješim jezikom;

usta ću svoja zauzdati *
dokle god preda mnom bude bezbožnik.«

Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, *
ali uzalud – bol mi postade gorča.

U meni srce je gorjelo, *
na samu pomisao buknuo bi oganj.

Tad progovorih svojim jezikom: *
»Objavi mi, Gospodine, moj svršetak

i kolika je mjera mojih dana, *
da znam kako sam ništavan.

Evo, pedljem si mi dane izmjerio, †
život moj je kao ništa pred tobom: *
tek dašak je svaki čovjek.

Poput sjene čovjek prolazi, †
tek dašak je sve bogatstvo njegovo: *
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.«

Slava Ocu.

Ant. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.

II.

Ant. 2. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.

A sada, čemu da se nadam, Gospode? *
Sva je nada moja u tebi!

Izbavi me od svih mojih bezakonja, *
ne daj da ruglo budem luđaku!

Šutim i usta ne otvaram, *
jer tako si ti učinio.

Bič svoj otkloni od mene, *
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

Ti kaznama popravljaš čovjeka, †
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: *
tek dašak je svaki čovjek.

Čuj, Gospodine, molitvu moju, †
vapaje mi poslušaj, *
na suze se moje ne ogluši!

Jer u tebe ja sam došljak, *
pridošlica kao svi oci moji.

Odvrati pogled od mene, da odahnem *
prije nego odem i više ne budem!

Slava Ocu.

Ant. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.

Ps 52 (51). Protiv nasilja klevetnika

Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali (1 Kor 1, 31).

Ant. 3. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.

Što se to hvališ pakošću, *
silniče nesmiljeni?

Neprestano snuješ o propasti, *
jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!

Zlo voliš više nego dobro, *
i laž više nego pravednost!

Mili su ti pogubni govori, *
lažljivi jeziče!

Bog će te zato satrti, *
zauvijek te ukloniti;

iščupat će te iz tvog šatora, *
iskorijeniti iz zemlje živih.

Pravednici će gledati s užasom, *
njemu se smijati:

»Gle čovjeka koji ne uze *
Boga za svoju zaštitu,

već se uzdao u veliko bogatstvo *
i osilio u svojim zločinima!«

A ja, ko zelena maslina u Domu Božjemu, *
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.

Hvalit ću te svagda što si to učinio, †
i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, *
pred licem tvojih pobožnika.

Slava Ocu.

Ant. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.

Duša se moja u njegovu uzda riječ.U Gospodina se duša moja uzda.

Iz Knjige Ponovljenog zakona

7, 6-14; 8, 1-6

lzrael – izabrani narod

U one dane progovori Mojsije narodu: »Tȁ ti si narod posvećen Gospodinu, Bogu svome; tebe je Gospodin, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. Nije vas Gospodin odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Gospodin ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Gospodin izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga. Zato znaj da je Gospodin, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi. A onima koji ga mrze uzvraća izravno njima samima; uništava bez odgađanja onoga koji ga mrzi: uzvraća izravno njemu samomu. Stoga drži zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalažem da ih vršiš.

A za nagradu – budeš li slušao ove naloge, držao ih te izvršavao – Gospodin, Bog tvoj, držat će ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim ocima. Ljubit će te, blagoslivljati i razmnažati; blagoslivljat će plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: žito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlâd krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da će je tebi dati. Bit ćeš blagoslovljen nad sve narode; neće u tebe biti ni neplodna ni neplodne, ni među tvojom čeljadi ni među stokom tvojom. Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas naređujem, da biste živjeli i razmnožili se, i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Gospodin pod zakletvom obećao ocima vašim. Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.

Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Gospodinovih. Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. Priznaj onda u svome srcu da te Gospodin, Bog tvoj, odgaja i popravlja kao što čovjek odgaja sina svoga. I drži zapovijedi Gospodina, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega!«

OTPJEV 1 Iv 4, 10. 16; Iz 63, 8. 9

R. Bog je prije ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. * I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.

O. Gospodin nam posta Spasiteljem; u svojoj nas je ljubavi otkupio. * I mi smo.

Iz Dogmatske konstitucije Lumen gentium Drugoga vatikanskog sabora

(Br. 2, 16)

Evo, spasit ću svoj narod

Vječni je Otac slobodnom i tajnom odlukom svoje mudrosti i dobrote stvorio cijeli svijet, odlučio ljude učiniti dionicima božanskog života, i kad su u Adamu pali, nije ih napustio, nego im je uvijek davao pomoć da se mogu spasiti promatrajući Krista, Otkupitelja, koji je slika nevidljivoga Boga, prvorođeni svakoga stvorenja. Sve odabrane Otac je već od vječnosti unaprijed znao i predodredio ih da budu slični slici njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom.

One koji u Krista vjeruju odlučio je sazvati u svetu Crkvu, koja je već od početka svijeta bila prikazana u slikama, divno pripravljena u povijesti izraelskog naroda i u Starom zavjetu, i ustanovljena u posljednjim vremenima, a napokon je bila očitovana dolaskom Duha, i imat će slavan završetak na koncu vjekova. Tada će, kako se čita kod svetih Otaca, svi pravedni tamo od Adama, od pravednog Abela sve do posljednjeg izabranika biti kod Oca sjedinjeni u općoj Crkvi.

Oni napokon koji još nisu primili Evanđelje, na različne se načine svrstavaju u Božji Narod.

U prvom redu onaj narod kojemu su bili dani zakoni i obećanja i iz kojega se rodio Krist po tijelu, narod po izabranju veoma drag radi svojih otaca, jer se Bog ne kaje za svoje darove i poziv.

Ali odluka o spasenju obuhvaća i one koji priznaju Stvoritelja, među kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovijedajući da drže vjeru Abrahamovu, klanjaju s nama jedinomu, milosrdnom Bogu, koji će suditi ljude na Sudnji dan.

Bog nije daleko ni od onih koji traže nepoznatoga Boga u utvarama i u likovima, jer on svima daje život i dah i sve stvari, i kao Spasitelj hoće da se svi ljudi spase.

Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evanđelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje djelom izvršiti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti, mogu postići vječno spasenje. Božanska Providnost ne uskraćuje pomoć potrebnu za spasenje onima koji bez svoje krivnje nisu još došli do jasne spoznaje Boga i nastoje, ne bez božanske milosti, postići pravi život.

Sve što se kod njih nalazi dobro i istinito Crkva smatra pripravom za Evanđelje i kao dano od Onoga koji rasvjetljuje svakoga čovjeka da napokon ima život.

OTPJEV Ef 1, 9-10; Kol 1, 19-20

R. Gospodin u dobrohotnom svojem naumu odluči da se provede punina vremenâ: uglaviti u Kristu * sve – na nebesima i na zemlji.

O. Svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu izmiriti sa sobom sve. * Sve – na nebesima.

Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.