Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Nadvlada smrt i spasi nas.
I hitrije se dižimo,
Po riječi kralja proroka
U noći Boga tražimo.
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Za rajske dvore pripravi.
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Nadari blagim darima.
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.
Ili, po danu:
Sretni dane uskrsnuća,
Uskrsli, gle, tebe kruni
Svojom slavom, dane prvi!
Porobljen je pakô kleti,
Smrt je kobna pobijeđena,
Nebo, zemlja pomireni.
Pritisla je zemlju cijelu,
Ali milost pritekla je
Palom rodu Adamovu.
Srdžbu smiri samilošću:
Ljubav Božja prevelika
Sina svoga na svijet posla.
Obnovi sve čovječanstvo:
Ovcu svoju Pastir Dobri
U tor nosi na ramenu.
Savezi se svuda šire,
Pobjedniku Kristu pjeva
Nebo, zemlja, svemir cijeli.
Majka Crkva glas svoj spaja,
Narod Božji gromko pjeva:
Hvala Bogu! Aleluja!
Pobjedna nek pjesma ori:
Slava Bogu na visini,
Mir na zemlji neka vlada. Amen.
Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju
Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5, 17).
I.
Ant. 1. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;
na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.
Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.
II.
Ant. 2. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da od ulja lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.
III.
Ant. 3. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru; †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati u Gospodinu.
Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.
Blago vašim očima što vide.I ušima što slušaju.
Početak Knjige Ponovljenog zakona
1, 1. 6-18
Posljednji Mojsijevi govori u Moabu
Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana – u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, Labana i Hazerota: »Gospodin, Bog naš, reče nam na Horebu: ‘Dosta ste boravili na ovome brdu. Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Gospodin zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.’
Tada sam vam rekao: ‘Ne mogu vas voditi sâm. Gospodin, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu. Neka vas Gospodin, Bog vaših otaca, umnoži još tisuću puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obećao! Ali, kako bih ja sâm mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove? Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne, da vam ih postavim za poglavare.’ Vi ste mi odgovorili: ‘Dobro je što predlažeš.’ Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike. U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: ‘Saslušajte svoju braću; sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridošlice. U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Tȁ sud je Božji! Ako vam koji slučaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.’ Tako sam vam onda naložio sve što vam je činiti.«
OTPJEV Pnz 10, 17; 1, 17
R. Gospodin, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Bog velik, jak i strašan, * koji nije pristran i ne dâ se podmititi.
O. U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga, tȁ sud je Božji. * Koji nije.
Iz Poslanice Efežanima svetog Ignacija, biskupa i mučenika
(Br. 2, 2 – 5, 2: Funk 1, 175-177)
U slozi jedinstva
Dolikuje da na sve načine slavite Isusa Krista koji vas je proslavio, da se potpuno posvetite, savršeni u jednoj poslušnosti, podložni biskupu i svećenstvu.
Ne naređujem vam kao da sam netko. Premda su me i okovali zbog Imena Krista Isusa, ipak nisam savršen u njemu. Tek sada sam postao učenik i pišem vama svojim suučenicima. Trebalo bi da me vi krijepite svojom vjerom, opomenom, strpljivošću i dobrodušnošću. Ali kad mi ljubav ne da da šutim, obraćam vam se da budete jednodušni u skladu s Božjom voljom. Isus Krist, naš nerazdruživi život, izraz je Očeve volje. Tako su i biskupi po cijelom svijetu izraz volje Krista Isusa.
Stoga treba da se slažete s biskupom kao što i činite. Vaše se časno svećeništvo, dostojno Boga, uskladilo s biskupom kao žice s citarom. Stoga je vaš sklad i složna ljubav pjesma Isusu Kristu. A i svi vi pojedinci budite kao zbor, pa u skladnoj slozi prihvatite napjev Božji te u jednom zboru pjevajte Ocu jednim glasom zajedno s glasom Krista Isusa. Tako će vas čuti i po vašim dobrim djelima razabrati da ste udovi njegova Sina. Doista je korisno da budete u neokaljanom jedinstvu, pa ćete uvijek biti združeni s Bogom.
Ja sam se u kratko vrijeme sprijateljio s vašim biskupom, a to prijateljstvo nije ljudsko, nego duhovno. Stoga smatram da ste vi još sretniji kad ste s njim združeni kao Crkva s Isusom Kristom i kao Isus Krist s Ocem, da bude sve u skladnom jedinstvu. Neka se nitko ne zavarava. Tko nije u zajednici oltara, nema dioništva u Božjem kruhu. Ako molitva pojedinca ima toliku snagu, koliko će veću snagu imati združena molitva biskupa i cijele crkvene zajednice?
OTPJEV Usp. Ef 4, 1. 3-4
R. Zaklinjem vas u Gospodinu da živite dostojno poziva kojim ste pozvani. * Trudite se sačuvati jedinstvo Duha.
O. Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva. * Trudite se.
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.