Subota, 1. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 131 (130). Djetinji pokoj u Bogu

Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).

Ant. 1. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.

Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;

kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.

Slava Ocu.

Ant. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

Ps 132 (131). Božje obećanje Davidovoj kući

Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

I.

Ant. 2. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:

kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

»Neću ući u šator doma svog *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,

neću pustit snu na oči *
nit počinka dati vjeđama,

dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«

Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.

Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!

»Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!

Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!

Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lica pomazanika svoga!«

Slava Ocu.

Ant. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

II.

Ant. 3. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:

»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali, *
i svjedočanstva kojima ih učim,

i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.

»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.

Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.

Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.

U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«

Slava Ocu.

Ant. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

Dođite, gledajte djela Gospodnja.Divote koje na zemlji učini.

Iz Knjige Sirahove

44, 1-2. 16 – 45, 5

Pohvala otaca: Od Henoka do Mojsija

Opjevajmo slavne muževe, pretke naše po njihovim pokoljenjima. Mnogo je slave podijelio Višnji, i pokazao svoje veličanstvo od iskonskih dana.

Henok se svidio Gospodu i bî prenesen, uzor obraćenja za sva pokoljenja.

Noa bijaše savršen pravednik i u vrijeme gnjeva postade obnovitelj; po njemu je spašen ostatak na zemlji u doba Potopa. Vječni je Savez utemeljen s njim, da više neće od potopa izginuti sve živo.

Abraham, otac slavni mnoštva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio ravan; on je čuvao zapovijed Svevišnjega i sklopio Savez s njim; on je taj Savez učvrstio svojim tijelom i u dan kušnje vjeran ostao. Zato mu je Gospod zakletvom obećao da će blagosloviti narode u potomstvu njegovu, da će ga umnožiti kao prah zemaljski i potomstvo mu uzvisiti kao zvijezde. I dati im zemlju u baštinu, od mora do mora, od Rijeke do krajeva zemaljskih.

I Izaku je tako, zbog oca njegova Abrahama, zajamčio blagoslov svih ljudi. I utemeljio je Savez na glavi Jakovljevoj. I utvrdio ga u svojim blagoslovima i dao mu zemlju u baštinu: podijelio je na dijelove i razdijelio među dvanaest plemena.

Od njega je potekao čovjek čestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena. Podijelio mu slavu kao i svetima i učinio ga moćnim, na užas neprijateljima. Na njegovu je riječ znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu nešto od svoje slave. Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog između sviju ljudi; dopusti mu da čuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, Zakon života i spoznaje, da Jakova uči Savezu i Izraela naredbama njegovim.

OTPJEV Pnz 6, 4; 7, 9; 6, 5

R. Čuj, Izraele, i drži zapovijedi koje ti Bog naredi; * Znaj da je Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje onima koji ga ljube.
O. Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. * Znaj.

Iz Poslanice Korinćanima svetoga Klementa I., pape

(Br. 31-33: Funk 1, 99-103)

Bog je od početka po vjeri sve opravdao

Držimo se čvrsto blagoslova Božjeg i pogledajmo koji su putovi toga blagoslova. Sjetimo se svega što se zbilo od početka. Zbog čega je naš praotac Abraham bio blagoslovljen? Zar ne stoga što je po vjeri djelovao pravedno i istinito? Pouzdano gledajući u budućnost Izak je rado prinesen kao žrtva. Jakov se ponizno uklonio od brata, pa je otišao iz svoje zemlje da služi kod Labana; stoga je primio za plaću dvanaest vladarskih palica Izraelovih.

Tko pažljivo i potanko to promatra, može shvatiti veličinu darova koji su odatle potekli. Od njega su potekli svi svećenici i leviti koji služe žrtveniku Božjem; od njega Gospodin Isus po tijelu; od njega kraljevi, knezovi i vođe plemena Judina. Jednaku čast zaslužuju i ostala plemena, kako je Gospodin obećao: Tvoje će potomstvo biti kao zvijezde na nebu. Svi su oni postigli slavu i veličinu ne po sebi, niti po svojim djelima, ili svojim krepostima, nego po Božjoj volji. Tako i mi koji smo po njegovoj volji pozvani u Kristu Isusu ne bivamo opravdani sami po sebi niti po svojoj mudrosti, niti po svojem razumu, niti po svojoj pobožnosti, niti po svojim djelima koja smo učinili u svetosti srca, nego po vjeri u kojoj je od početka sve opravdao svemogući Bog, kojemu neka je slava u vijeke vjekova. Amen.

Braćo, što ćemo dakle činiti? Hoćemo li napustiti dobra djela i ljubav? Ne dao Bog da tako učinimo, nego marljivo i revno nastojmo izvršiti sve što je dobro. Sam Tvorac i Gospodar svega veseli se u svojim djelima. Nebesa je učvrstio svojom svevišnjom i beskrajnom moću i ukrasio ih svojom nedokučivom mudrošću. Kopno je odvojio od vode koja ga okružuje i ustalio ga na čvrstom temelju svoje volje. Naredbom je svojom stvorio životinje koje žive na zemlji. More je svojom moću također omeđio: ispunio ga životinjama pošto ga je prije toga stvorio.

Napokon je svetim i čistim rukama sazdao čovjeka, otisak svoje slike, najuzvišenije živo biće, obdareno razumom. Tȁ ovako je rekao Bog: Učinimo čovjeka na sliku i priliku svoju. I stvori Bog čovjeka, stvori ga kao muškarca i ženu. Kad je sve to završio, odobrio je i blagoslovio: Rastite i množite se. Vidimo da su svi pravednici bili urešeni dobrim djelima, a i sam se Gospodin svojim djelima veselio. Kad, dakle, imamo ovakav primjer, marljivo se suglasimo s njegovom voljom i svim silama vršimo dobra djela.

OTPJEV Usp. Dn 9, 4

R. Gospodin Bog je Bog jaki i vjerni, on čuva Savez i naklonost onima koji ga ljube * i čuvaju zapovijedi njegove.
O. Onima koji ljube Boga sve se okreće na dobro. * I čuvaju.

Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.