Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Što pjevamo je bdijući.
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili, po danu:
Ti, Kriste, srca takni nam
I pokorničkim suzama
Obdari duše skrušene.
I puni vjere molimo:
Oprosti svojim slugama
Sve grijehe i sve propuste.
I tijelom svojim presvetim
Odasvud štiti, brani nas
Jer mi se tvoji zovemo.
I s tobom Ocu vječnomu
Sa Braniteljem preblagim
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 35 (34), 1-2. 3c. 9-19. 22-23. 27-28. Gospodin, spas u progonstvu
Saberu se … i zaključe Isusa uhvatiti na prijevaru i ubiti (Mt 26, 3. 4).
I.
Ant. 1. Gospodine, ustani mi u pomoć.
Optuži, Gospodine, tužitelje moje *
i napadni one koji mene napadaju!
Stavi oklop, uzmi štit svoj †
i ustani meni u pomoć! *
Reci mojoj duši: »Ja sam tvoje spasenje.«
A moja će duša klicati u Gospodinu, *
radovat će se u spasenju njegovu.
Sve će kosti moje govoriti: *
Tko je, Gospodine, poput tebe
koji ubogog spasavaš od silnika, *
jadnika i siromaha od pljačkaša?
Ustadoše svjedoci opaki: *
pitaju me za ono što ne znam.
Vraćaju mi zlo za dobro, *
duša moja zapada u osamu.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, ustani mi u pomoć.
II.
Ant. 2. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.
A ja sam u bolesti njihovoj nosio kostrijet, †
dušu svoju postom morio, *
i molitva mi se u krilo vraćala.
Kao za prijateljem, za bratom – obilažah tužan; *
od žalosti se pogurih
kao onaj što za majkom žali.
A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, †
skupiše se protiv mene da udare iznenada, *
i bez prestanka oni me razdiru.
Ruglom na ruglo iskušavaju me *
i zubima škripaju na mene.
Slava Ocu.
Ant. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.
III.
Ant. 3. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.
Gospodine, dokle ćeš gledati? †
Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, *
otmi lavovima jedino dobro moje!
Zahvalit ću ti u velikom zboru, *
slavit ću te među pukom brojnim.
Nek se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, *
nek ne namiguju očima
oni koji me nizašto mrze!
Ti sve vidiš, Gospodine! Nemoj šutjeti! *
Gospodine, od mene se ne udaljuj!
Preni se, ustani da me obraniš, *
Bože moj, Gospodine, vodi parnicu moju!
Nek radosno kliču
kojima je pravo moje na srcu, *
i nek svagda govore:
»Velik je Gospodin! *
Milo mu je spasenje sluge njegova!«
A moj će jezik kazivati pravdu tvoju, *
i hvalu tebi navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.
Čuvaj, sine, riječi moje.Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ.
Iz Knjige Sirahove
43, 15-33
Božja slava u prirodi
Silom svojom drži oblake i mrvi ih u tuču. Kad se on pojavi, gore se tresu, i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola. Po zapovijedi njegovoj puše južnjak, vijavica sjeverna i vihor olujni. Kao ptice prši njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline, i duh se zanosi praminjanjem njegovim.
Inje pada kao sol na zemlju i kad se dobro smrzne, kostriješi se kao bodlje. Kad zapuše hladni sjever, tad se led uhvati na vodi, spusti se na svaku mirnu vodu, koja se onda njime kao oklopom odjene. On guta gore i sažiže pustinju i kao oganj proždire bilje.
Ali oblaci ubrzo sve liječe, i poslije žege osvježava rosa. Namišlju je svojom ukrotio bezdan i po njemu razastrô otoke.
Pomorci pričaju o pogibeljima morskim, i divimo se onomu što od njih čujemo: jer i tu su neobična i prečudesna djela njegova, zvijeri svakojake i nemani morske.
Njegovom pomoću sve se svršava dobro, i sve se uređuje prema riječi njegovoj.
Ma koliko da dodamo, ne bismo završili; jednom riječju: »On je sve!« Odakle smoći dovoljno snage da ga slavimo, jer on je velik, iznad svih je djela svojih.
Strašan je Gospod i veoma velik, i čudesna je moć njegova. Veličajte Gospoda u hvalama svojim, koliko god možete, a on će vas uvijek nadmašivati; napregnite svu svoju snagu kad ga veličate, ne popuštajte, pa ipak nikad do kraja nećete doći.
Jer tko ga je ikad vidio, pa da opriča? I tko ga može proslaviti onako kako on zaslužuje?
Mnogo je otajstava većih nego što su ova, jer smo vidjeli samo neka od djela njegovih! Sve je stvorio Gospod, koji je mudrost dao pobožnima.
OTPJEV Usp. Sir 43, 29. 30
R. Veličajte Gospoda u hvalama svojim, koliko god možete; * on će vas uvijek nadmašivati.
O. Tko ga može proslaviti onako kako on zaslužuje? Strašan je Gospod i veoma velik, i čudesna je moć njegova. * On će vas.
Iz Govora protiv pogana, svetog Atanazija, biskupa
(Br. 42-43: PG 25, 83-87)
Sva stvorenja po Riječi tvore skladnu cjelinu
Nema nijedne stvari što opstoji ili što nastaje koja ne bi u njemu i po njemu nastala i postojala, kao što nas Bogoslovac (sv. Ivan) uči ovim riječima: U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog. Sve je po njoj postalo što god je postalo, i bez nje nije ništa postalo.
Kao što glazbenik udešenom lirom za skladnu izvedbu proizvodi jedinstven ugodan učinak dubokim, visokim i srednjim tonovima, tako i Božja Mudrost lijepo i skladno stvara jedan svemir i jedinstven red u svemiru kao da drži liru u ruci te po svojoj uviđavnosti i volji spaja i isprepleće zračna bića sa zemaljskim i nebeska sa zračnim. A sama Božja Riječ stoji međutim nepokretna kod Oca te u isti mah stalnošću svoje naravi sve pokreće onako kako Otac hoće. On čini da sva bića žive prema svojoj prirodi i zajedno po njemu tvore divni i doista božanski sklad.
Da bolje shvatimo ovako uzvišenu stvar pomoću usporedbe, evo može nam poslužiti primjer nekoga velikog pjevačkog zbora. Zbor je sastavljen od različitih ljudi, dječaka, žena, staraca i mladića. Svima ravna jedan zborovođa. Svaki pjeva prema boji svoga glasa i prema svojoj nadarenosti, čovjek kao čovjek, dječak kao dječak, starac kao starac, mladić kao mladić, a svi zajedno proizvode skladan ugođaj. Na sličan način i naša duša u isto vrijeme pokreće naša osjetila na djelovanje tako da sva naša osjetila, kad je nešto pred nama, primaju utiske: oko gleda, uho sluša, ruka pipa, nos miriše, jezik kuša. A i drugi se udovi tijela pokreću u isti mah, kao što na primjer noge hodaju. Tako je to u cijeloj prirodi. To je doista sitan primjer, no treba ga shvatiti u mnogo uzvišenijem smislu.
Tako Božja Riječ jednim migom sve raspoređuje da sva pojedina bića u svemu djeluju prema svojoj prirodi a opet sva zajedno ostvaruju jedan jedinstven red.
OTPJEV Tob 12, 6. 18. 20
R. Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte pred svim živima * zbog onoga što je za vas učinio.
O. Njega blagoslivljajte, njemu pjevajte i obznanjujte sva čudesna djela njegova. * Zbog onoga.
Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.