Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Otvorili mu darove:
I zlato, smirnu s tamjanom
Darovali mu klečeći.
Upoznaj, divni Dječače,
Znak tvoje moći, kraljevstva,
Što Otac ti predodredi.
Navješćuje da Djetešce
I Kralj je naš i pravi Bog,
A smirna grob mu spominje.
Od svih gradòva velikih,
Kô čovjek svijeta Spasitelj
U tebi se je rodio.
Navješćuju, označuju,
Kog Otac nam pokazuje
I veli: Svi ga slušajte!
Od istoka do zapada –
Sva mora, zvijezde svemirske
Obuhvaća ti kraljevstvo.
Što narodima javi se,
I Ocu s Duhom Presvetim
U vječne vijeke vjekova! Amen.
Ps 136 (135). Vazmeni hvalospjev
Naviještati Gospodnja djela znači slaviti njega (Kasiodor).
I.
Ant. 1. Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova.
Hvalite Gospodina, jer je dobar: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nad bogovima: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Gospodara nad gospodarima: *
vječna je ljubav njegova!
Jedini on učini čuda velika: *
vječna je ljubav njegova!
Mudro sazda on nebesa: *
vječna je ljubav njegova!
On utvrdi zemlju nad vodama: *
vječna je ljubav njegova!
On načini svjetlila velika: *
vječna je ljubav njegova!
Sunce da vlada danom: *
vječna je ljubav njegova!
Mjesec i zvijezde da vladaju noću: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova.
II.
Ant. 2. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
On pobi prvorođence Egiptu: *
vječna je ljubav njegova!
Izvede Izraela iz njega: *
vječna je ljubav njegova!
Mišicom jakom, rukom ispruženom: *
vječna je ljubav njegova!
On Crveno more razdvoji: *
vječna je ljubav njegova!
Provede Izraela posred vodâ: *
vječna je ljubav njegova!
I vrgnu faraona i vojsku mu u Crveno more: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
III.
Ant. 3. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.
On narod svoj vođaše pustinjom: *
vječna je ljubav njegova!
On udari kraljeve velike: *
vječna je ljubav njegova!
I pogubi kraljeve moćne: *
vječna je ljubav njegova!
Sihona, kralja amorejskog: *
vječna je ljubav njegova!
Oga, kralja bašanskog: *
vječna je ljubav njegova!
I njihovu zemlju dade u baštinu: *
vječna je ljubav njegova!
U baštinu Izraelu, sluzi svome: *
vječna je ljubav njegova!
On se spomenu nas u poniženju našem: *
vječna je ljubav njegova!
Od dušmana nas naših oslobodi: *
vječna je ljubav njegova!
On daje hrane svakom tijelu: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nebeskog: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.
Gospodin će nas naučiti putovima svojim.I hodit ćemo njegovim stazama.
Spomen Božjeg milosrđa u napuštenosti naroda
Slavit ću ljubav Gospodnju, slavna djela njegova – za sve što nam Gospodin učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.
Reče: »Doista, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!« I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. Nije slao poslanika ni anđela, nego ih je sâm spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sâm ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.
Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sâm je na njih zavojštio.
Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti? Koji je Mojsijevu desnicu vodio veličanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steče sebi ime vječno; koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? Poput stoke što silazi u dolinu, Duh Gospodnji vodio ih počivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.
Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuće tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, sućuti nam svoje ne ustegni, jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje, i ne spominje nas se Izrael; Gospodine, ti si naš Otac, Otkupitelj naš – ime ti je oduvijek.
Zašto, Gospodine, zašto nas puštaš da lutamo daleko od tvojih putova, zašto si dao da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménā što su tvoja baština! Zašto bezbožnici gaze tvoje Svetište, a neprijatelji naši blate tvoju svetinju? Odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš i koji tvoje ime više ne nose.
O da razdreš nebesa i siđeš, pred licem tvojim tresla bi se brda.
OTPJEV Iz 63, 19; 59, 11
R. Gospodine, odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš i koji tvoje ime više ne nose. * O da razdreš nebesa i siđeš!
O. Očekivasmo Sud, a njega nema; i spasenje, a od nas je daleko. * O da razdreš.
Iz Propovijedī svetoga Prokla Carigradskog, biskupa
(Propovijed 7 na Bogojavljenje, 1-3: PG 65, 758-759)
Posvećenje vodā
Krist se pokazao svijetu, neskladni svijet uredio, prosvijetlio i veseljem ispunio. Na sebe je primio grijeh svijeta i tako zbacio našeg neprijatelja. Posvetio je izvore voda i ljudske je duše prosvijetlio. Čudesa je isprepleo s još većim čudesima.
Danas su zemlja i more postali dionici Kristove milosti, a cijeli je svemir preliven radošću. Na današnji su se dan pokazala značajnija čudesa nego na sam Božić.
O blagdanu Spasiteljeva rođenja veselila se zemlja što je Gospodara primila u jaslice, a o današnjem blagdanu Bogojavljenja more kliče od radosti jer je voda Jordana primila blagoslov posvećenja.
O božićnom blagdanu pokazalo se pred našim očima nesavršeno Dijete obučeno u našu nesavršenost, a na današnji se blagdan pokazuje savršen očitujući da je Savršeni rođen od Savršenoga. Na onaj se dan Kralj zaogrnuo grimizom tijela, a na ovaj dan se izvor okružio i na neki način obukao vodom rijeke.
Zagledajte se, dakle, u nova i neshvatljiva čudesa: Sunce se pravde kupa u Jordanu, Oganj roni u vodi, Bog se na neki način posvećuje posredstvom čovjeka.
Danas sva stvorenja pjevaju himne i kliču: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Blagoslovljen koji dolazi u svako doba. Danas nije njegov prvi dolazak.
No, tko je taj što dolazi? Reci nam jasno, molimo te, blaženi Davide: Bog Gospodin, on nas je obasjao. Nije to izrazio samo prorok David nego je i Pavao apostol služeći se njime napisao ove riječi: Pokazala se milost Boga, spasonosna za sve ljude, na pouku nama. Ne samo nekima, nego svima. Doista svima, Židovima i Grcima, donosi spasenje po krštenju. Pripravljena kupelj krštenja je zajednička blagodat za sve.
Zagledajte se u novi čudnovati potop, veći i značajniji od potopa što je bio u vrijeme Noino. Onda je voda potpuno uništila ljudski rod, a sada, po sili Onoga koji je kršten, voda krštenja mrtve uskrisuje na život. Onda je golubica noseći u kljunu grančicu masline predoznačila privlačivi miris Krista Gospodina, a sada milosrdnog Gospodina pokazuje Duh Sveti koji je sišao u liku golubice.
OTPJEV
R. Danas nam se očitovalo Svjetlo od Svjetla, kojeg Ivan krsti na rijeci Jordanu; * vjerujemo da je rođen od Djevice Marije.
O. Nebo se nad njim otvorilo i začuo se Očev glas. * Vjerujemo.
Bože, svjetlosti svih naroda, udijeli ljudima trajan mir; ulij nam u srce sjaj novoga svjetla kojim si rasvijetlio Mudrace, naše oce u vjeri. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.