Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Otvorili mu darove:
I zlato, smirnu s tamjanom
Darovali mu klečeći.
Upoznaj, divni Dječače,
Znak tvoje moći, kraljevstva,
Što Otac ti predodredi.
Navješćuje da Djetešce
I Kralj je naš i pravi Bog,
A smirna grob mu spominje.
Od svih gradòva velikih,
Kô čovjek svijeta Spasitelj
U tebi se je rodio.
Navješćuju, označuju,
Kog Otac nam pokazuje
I veli: Svi ga slušajte!
Od istoka do zapada –
Sva mora, zvijezde svemirske
Obuhvaća ti kraljevstvo.
Što narodima javi se,
I Ocu s Duhom Presvetim
U vječne vijeke vjekova! Amen.
Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli
Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49).
I.
Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.
Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.
Slava Ocu.
Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
II.
Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.
Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.
Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.
Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.
Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.
Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.
Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
III.
Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.
Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.
Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!
Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«
Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.
Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.
A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.
Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!
Slava Ocu.
Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
Jeruzaleme, hvali Gospodina!Jer Riječ svoju šalje na zemlju.
Iz Knjige proroka Izaije
62, 1-12
Blizina otkupljenja
Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati, dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane ko zublja.
I puci će vidjet tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat će te novim imenom što će ga odrediti usta Gospodnja. U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna, i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.
Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Gospodnje, i zemlja će tvoja imati supruga.
Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.
Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noću ne smiju zašutjeti.
O vi koji podsjećate Gospodina, vama nema počinka! I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne učini.
Zakle se Gospodin desnicom i mišicom svojom snažnom: »Neću više dati žita tvoga za hranu neprijateljima. Neće više tuđinci piti tvoga vina o kojem si teško radio. Neka ga jedu oni koji su ga želi, i neka hvale Gospodina, neka ga piju oni što su ga trgali u predvorju mojega Svetišta!«
Prođite, prođite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje, podignite stijeg narodima!
Evo, Gospodin oglasuje do nakraj zemlje: »Recite kćeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj Spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega! Oni će se zvati ‘Sveti narod’, ‘Otkupljenici Gospodnji’. A tebe će zvati ‘Traženi’ – ‘Grad neostavljeni’.«
OTPJEV Iz 62, 2-3
R. Puci će vidjeti Pravednika tvoga, svi kraljevi Slavljenika tvoga; * prozvat će te novim imenom što će ga odrediti usta Gospodnja.
O. U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. * Prozvat.
Iz Govora na Bogojavljenje koji se pripisuje svetom Hipolitu, prezbiteru
(Br. 2. 6-8. 10: PG 10, 854. 858-859. 862)
Voda i duh
Isus je došao k Ivanu i od njega primio krštenje. Koliko nas to mora ispuniti divljenjem! Beskrajna rijeka koja ispunja veseljem grad Božji bila je oprana ograničenom vodom. Neobuhvatni i neograničeni Izvor iz kojeg izvire život svih ljudi bio je poliven s malo obične vode.
Onaj koji je uvijek i svagdje prisutan, koga anđeli ne mogu shvatiti, ni ljudi dokučiti, pristupio je krštenju. I eto se otvorilo nebo i čuo se glas: Ovo je Sin moj ljubljeni koji mi je omilio.
Ljubljeni rađa ljubav, a svjetlost duhovna rađa svjetlost nedostupnu. Ovo je onaj koji je nazvan Sinom Josipovim, a Božji je Jedinorođenac po božanskoj naravi.
Ovo je moj ljubljeni Sin. To je onaj koji je gladovao a mnoge tisuće hrani, onaj koji se umarao a umorne odmara, onaj koji nije imao gdje glavu nasloniti a cijeli svemir drži u ruci, onaj koji je trpio a sve bolesti liječi, onaj koji je bičevan bio a svima daje slobodu, onaj čija su rebra probodena a Adamovo je rebro zacijelio.
Molim, pomno me saslušajte: želim doći do vrela života i razmatrati o vrutku koji natapa srca.
Besmrtni Otac poslao je na svijet svoju Riječ, besmrtnog Sina, koji je došao među ljude da ih opere vodom i Duhom Svetim. Odlučio je da nas preporodi na neraspadljivost duše i tijela, pa nam je stoga udahnuo duh života i obukao nas u neraspadljivo ruho.
Budući, dakle, da čovjek postaje besmrtan, postaje sličan Bogu. Ako pak po vodi i Duhu Svetom preporođen u krsnoj kupelji postaje sličan Bogu, može se zaključiti da će poslije uskrsnuća od mrtvih biti subaštinik Kristov.
Stoga kao glasnik pozivam: Dođite, sva plemena narodâ, k besmrtnosti krštenja. Ovo je voda povezana s Duhom, koja natapa rajski vrt, od koje zemlja buja, koja daje rast biljkama i plodnost životinjama. Ukratko: po toj vodi, na koju je sišao Duh Sveti u liku golubice, u kojoj se Krist krstio, čovjek se obnavlja i oživljuje.
Tko god s vjerom siđe u ovu kupelj preporođenja odriče se đavla a predaje se Kristu. Prekida s neprijateljem a Krista priznaje za Boga, svlači ropstvo, oblači posinstvo. Iz krsne kupelji izlazi blistav kao sunce s kojeg odsijevaju zrake svetosti; i što je najvažnije od svega: postaje Božji Sin i Kristov subaštinik.
Njemu slava i moć s presvetim, dobrim i životvornim njegovim Duhom sada i vazda i u sve vijeke vjekova. Amen.
OTPJEV Iv 1, 32. 34. 33.
R. Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. * Ja sam vidio i svjedočim: on je Sin Božji.
O. Onaj koji me posla vodom krstiti, reče mi: Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. * Ja sam.
Bože, tvoj se Jedinorođenac pojavio u našem tijelu i postao nam sličan ljudskim obličjem. Molimo te da nas iznutra obnoviš na njegovu sliku. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.