2. nedjelja po Božiću
Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Kog prije svake svjetlosti
Božanstvom sebi jednaka
Nebeski Otac porodi.
Ti nado roda ljudskoga,
Čuj molbe što se uzdižu
Iz grudi tvojim slugama!
Da rađajuć se nekada
Ti naše tijelo òbuče
U tijelu čiste Djevice.
Što sviće svake godine,
Od Oca da si došao,
Otkupitelj nam jedini.
I svaki stvor ga pozdravlja
U novoj pjesmi kao dan,
Kad poče novo spasenje.
Val blažen krvi presvete,
O danu tvojeg rođenja
Svim srcem hvalu pjevamo.
Kog rodi Djeva Marija
I Ocu s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen.
Ps 119 (118), 105-112. XIV. (Nun). Pohvala Božjem zakonu
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge (Iv 15, 12).
Ant. 1. Djevica na riječ zače, djevom osta, Djevica porodi Kralja svih kraljeva.
Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka *
i svjetlo mojoj stazi.
Kunem se, i riječ ću održati: *
pravedne ću tvoje slijedit odluke.
U nevolji sam velikoj, Gospodine, *
po riječi me svojoj poživi.
Prinose usta mojih primi, Gospodine, *
uči me sudovima svojim.
Život mi je u pogibelji neprestanoj, *
ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.
Grešnici mi postaviše zamku, *
ali ne skrećem od tvojih naredaba.
Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, *
ona su radost mome srcu.
Prignuh srce da vrši naredbe tvoje *
uvijek i do kraja.
Slava Ocu.
Ant. Djevica na riječ zače, djevom osta, Djevica porodi Kralja svih kraljeva.
Ps 16 (15). Gospodin – moja baština
Bog ga uskrisi, oslobodivši ga grozote smrti (Dj 2, 24).
Ant. 2. S Jeruzalemom se radujte, Gospodin ga natapa rijekom mira.
Čuvaj me, Bože, *
jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar, *
nema mi blaženstva bez tebe!«
Svetima na zemlji, odličnim ljudima, *
sva naklonost moja!
Gomilaju patnje svoje *
koji slijede bogove tuđe.
Ja ljevanicâ njihovih nalijevat neću, *
ime im spominjat neću usnama.
Gospodin mi je baština i čaša: *
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Na divnu zemlju padoše mi konopi, *
vrlo mi je mila moja baština.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje, *
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima; *
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče duša, *
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju *
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života, †
puninu radosti lica svoga, *
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Hvalospjev (Fil 2, 6-11). Krist, sluga Božji
Slava Ocu.
Ant. S Jeruzalemom se radujte, Gospodin ga natapa rijekom mira.
Hvalospjev (Fil 2, 6-11). Vazmeno otajstvo
Ant. 3. Na ime Isusovo nek se prigne svako koljeno nebesnikâ i zemnikâ, aleluja.
Isus Krist, trajni lik Božji, *
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni«
uzevši lik sluge, †
postavši ljudima sličan: *
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, †
poslušan do smrti, *
smrti na križu.
Zato ga Bog preuzvisi †
i darova mu ime, *
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno *
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ,
i svaki će jezik priznati: *
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.
Slava Ocu.
Ant. Na ime Isusovo nek se prigne svako koljeno nebesnikâ i zemnikâ, aleluja.
Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni.
Riječ je tijelom postala, * aleluja, aleluja. Riječ.I nastanila se među nama. * Aleluja, aleluja. Slava Ocu. Riječ.
Ant. U čisto krilo Rodilje nebeska milost sišla je. Utroba svete Djevice otajstva skriva skrovita.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. U čisto krilo Rodilje nebeska milost sišla je. Utroba svete Djevice otajstva skriva skrovita.
Krist sebe poništi uzevši lik sluge i u svemu nam posta sličan osim u grijehu. Njemu se poklonimo i živom vjerom mu se pomolimo:
Po svom rođenju u pomoć priteci otkupljenima!
Došavši na svijet, uspostavio si novo doba koje su proroci prorekli:
– daj da se tvoja Crkva vazda pomlađuje i osuvremenjuje.
Uzeo si ljudsku slabost:
– budi svjetlo slijepima, jakost slabima, utjeha bijednima!
Po svom rođenju u pomoć priteci otkupljenima!
Rodio si se siromašan i skroman:
– pogledaj siromahe i utješi ih svojom dobrotom!
Svojim zemaljskim rođenjem svima donosiš radost obećane vječnosti:
– nadom višnjeg rođenja obraduj srca umirućih!
Na zemlju si sišao da sve u nebo privedeš:
– u slavu sebi pridruži pokojnike!
Oče naš…
Svemogući vječni Bože, ti prosvjetljuješ sve koji u te vjeruju. Ispuni čitav svijet svojom slavom i jasno se očituj svim narodima! Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.