Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
Olúje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Ps 102 (101). Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4).
I.
Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lica od mene *
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!
Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se, udareno, suši kao trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.
Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah ko ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem *
ko samotan vrabac na krovu.
Svagda me grde dušmani moji; *
proklinju me oni što bjesne na me.
Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.
Moji su dani ko oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
II.
Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
A ti, Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu; †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu,
kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.
Slava Ocu.
Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
III.
Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Putem si istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti
u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine, i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Poslušaj, narode moj, moju nauku.Prikloni uho riječima usta mojih.
Iz Knjige proroka Izaije
49, 14 – 50, 1
Obnova Siona
Sion reče: »Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.« Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.
Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima. Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe.
Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga – riječ je Gospodnja – svima ćeš se njima zaodjenuti ko nakitom, i njima ćeš se ko nevjesta ukrasiti!
Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna će biti žiteljima tvojim, kad se udalje oni što te zatirahu. Opet će na tvoje uši reći sinovi kojih si bila lišena: »Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.« I ti ćeš se u srcu svom zapitati: »Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbačena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?«
Ovako govori Gospod Bog: Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit će ti u naručje sinove, nosit će ti kćeri na plećima. Kraljevi će biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat će ti se licem do zemlje, i prah će lizat s tvojih nogu. I znat ćeš da sam ja Gospodin: koji se u me uzdaju, neće se posramiti.
Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeć pobjedniku? Da, ovako govori Gospodin: Bit će oduzet sužanj junaku, pobjeći će plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja ću se sporiti, tvoju djecu ja ću izbaviti; tlačiteljima ću tvojim dati njihovo meso za jelo, i svojom krvlju opit će se kao moštom. I znat će svako tijelo da sam ja Gospodin, Spasitelj tvoj, i da je tvoj otkupitelj Silni Jakovljev.
Ovako govori Gospodin: Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena.
OTPJEV Iz 49, 15; usp. Ps 27, 10
R. Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? * Pa kad bi koja majka i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću, govori Gospodin.
O. Otac i mati moja ostaviše me, a ti si me, Gospodine, prigrlio. * Pa kad.
Iz Izlaganja o Lukinu Evanđelju, svetoga Bede Časnoga, prezbitera
(Knj. 1, 46-55: CCL 120, 37-39)
Marijin hvalospjev
I reče Marija: Veliča duša moja Gospodina, i uzradova se duh moj u Bogu spasu mojemu.
Gospodin me je – reče – takvim i tako nečuvenim darom uzvisio da to nijedan jezik ne može izraziti. Jedva da to može osjetiti najdublji osjećaj srca. Zato ga sa zahvalnošću svom snagom duše slavim i sve što god doživljavam, osjećam, razabirem u promatranju njegove beskrajne veličine rado poklanjam jer se moj duh raduje i zbog vječnog božanstva samog Isusa, tj. Spasitelja kojega začinje moje tijelo u vremenu.
Jer mi učini velike stvari onaj koji je moćan i njegovo je Ime sveto.
To se odnosi na početak hvalospjeva gdje je rečeno: Veliča duša moja Gospodina. Jer samo ona duša kojoj se Gospodin udostoji učiniti velike stvari može ga dostojnim hvalospjevom veličati te one koji isto žele i pomišljaju poticati: Veličajte sa mnom Gospodina i uzvisujmo međusobno Ime njegovo.
Jer najmanji će se zvati u kraljevstvu nebeskom koji ne bude htio dostojno veličati Gospodina, kojega je upoznao, i slaviti njegovo Ime. A njegovo se Ime zato zove sveto jer on svojom svemoću nadvisuje svako stvorenje i daleko je iznad svega što je stvorio.
Priskočio je u pomoć Izraelu sluzi svomu, sjećajući se svoga milosrđa.
Lijepo naziva Izraela poslušnim i poniznim slugom Gospodina, jer ga je Gospodin primio da ga spasi, prema riječi Hošee proroka: Izrael je sluga, zavolio sam ga. Tko neće da se ponizi, ne može se spasiti ni s prorokom reći: Evo Bog me pomaže i Gospodin prima dušu moju. I tko se ponizi kao dijete, taj je veći u kraljevstvu nebeskom.
Kao što je govorio našim ocima: Abrahamu i njegovu potomstvu dovijeka.
Tu se ne misli na tjelesno potomstvo Abrahamovo, nego na duhovno, to jest, ne samo na one koji tjelesno od njega potječu nego i na one koji su išli njegovim stopama bilo u obrezanju, bilo u vjeri. Jer i on je neobrezan povjerovao i to mu se uračunalo u opravdanje.
Dolazak je, dakle, Spasitelja obećan Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka, to jest djeci obećanja, za koju se kaže: Ako ste Kristovi, potomci ste Abrahamovi i baštinici po obećanju.
Sretno, dakle, majke navješćuju i Gospodinov i Ivanov dolazak. Po ženi je došao grijeh. Po ženama dolazi dobro. Jedna je prijevarom upropastila život, a dvije, takmičeći se, taj život navješćuju i vraćaju na svijet.
OTPJEV Lk 1, 48-50
R. Svi naraštaji zvat će me blaženom, * jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo.
O. Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. * Jer velika.
Bože, kad je čovjek pao u ropstvo smrti, ti si ga otkupio dolaskom svoga Sina. Mi ovom službom smjerno ispovijedamo vjeru u njegovo utjelovljenje. Molimo te: daj nam dioništvo u vječnom otkupljenju! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.