Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Zablistaj, Sine Djevičin,
Da svijet se čitav zadivi
Rođenju Bogočovjeka.
Po snazi Duha Svetoga
Riječ, evo, tijelom postade,
I krilo Djeve procvate.
I Djevom vazda ostade.
U krilo Bog joj silazi
I krilo hram joj postaje.
Kô kralj iz svoje palače,
Kô Div u dvije naravi,
I kreni hitro na put svoj!
Obuci tijelo čovječje
I slabost tijela našega
Opasuj snagom božanskom!
Od blista Svjetla vječnoga.
To svjetlo nema zalaza
I našoj vjeri stalno sja.
Sa Ocem tebi slava sva
Kô Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.
Ps 89 (88), 39-53. Žalopojka nad razorenjem kuće Davidove
I podiže nam snagu spasenja u domu Davida (Lk 1, 69).
IV.
Ant. 1. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
A sada ti ga odbi i odbaci, *
razgnjevi se na pomazanika svoga.
Prezre Savez sa slugom svojim, *
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove, *
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu, *
na ruglo je susjedima svojim.
Podiže desnicu dušmana njegovih, *
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova, *
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini, *
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove, *
sramotom ga pokrio.
Slava Ocu.
Ant. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
V.
Ant. 2. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Tȁ dokle ćeš, Gospodine! †
Zar ćeš se uvijek sakrivati? *
Hoće li gnjev tvoj ko oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj, *
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? *
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska *
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Gospodine, ruga slugu svojih: *
u srcu ga nosim od naroda mnogih:
ruže dušmani tvoji, Gospodine, *
ruže korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Gospodin dovijeka! *
Tako neka bude. Amen!
Slava Ocu.
Ant. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Ps 90 (89). Neka slava Gospodnja bude nad nama
Jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan (2 Pt 3, 8).
Ant. 3. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Gospodine, ti nam bijaše okrilje *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi, †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Nauči nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Tȁ dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu.
Ant. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Čujte, narodi, riječ Gospodnju!I razglašujte je sve do nakraj zemlje!
Iz Knjige proroka Izaije
45, 1-13
Po Kiru Bog spašava Izrael
Ovako govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome: »Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.
Ja ću hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice. Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Gospodin koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.
Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi.
Ja sam Gospodin i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo.
Ja sam Gospodin i nema drugoga; ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Gospodin, činim sve to.
Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Gospodin, stvaram sve.«
Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je među glinenim sudovima! Kaže li glina lončaru: »Što radiš?« ili djelo njegovo: »Kljast si!«
Jao onom koji kaže ocu: »Što si rodio?« Ili ženi: »Što si na svijet dala?«
Ovako govori Gospodin, Svetac Izraelov, njegov tvorac: »Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate, i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate? Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim. Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On će obnoviti moj Grad i sužnje moje vratiti bez otkupnine i naknade.« Tako kaže Gospodin nad Vojskama.
OTPJEV Iz 45, 8; usp. 16, 1
R. Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci, daždite Pravednika! * Neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem.
O. Pošalji, Gospodine, Jaganjca, Gospodara zemlje, od Stijene pustinjske do gore Kćeri sionske! * Neka se.
Iz Poslanicā svetoga Lava Velikog, pape
(Posl. 31, 23; PL 54, 791-793)
Tajna našeg pomirenja
Ništa ne koristi govoriti o našem Gospodinu, sinu Blažene Djevice Marije, da je pravi i savršeni čovjek, ako ne vjerujemo da je on čovjek onog porijekla o kom govori Evanđelje.
Matej kaže: Knjiga rodoslovlja, Isusa Krista sina Davidova, sina Abrahamova. Tako on slijedi red njegova čovječjeg porijekla iznoseći niz koljenâ sve do Josipa, s kojim je bila zaručena Majka Gospodinova.
A sveti Luka obrnutim redom nabraja koljena sve do početnika ljudskog roda, da pokaže kako su prvi i posljednji Adam iste naravi.
Mogao je svemogući Božji Sin, da bi nas poučio i opravdao, pokazati nam se u onakvu obliku kao što se pokazivao patrijarsima i prorocima. I to onda kada im je pomagao u borbi, ili kad im je nešto priopćivao i kada nije odbijao gostoprimstvo, nego je blagovao što bi se postavilo preda nj.
Ali te slike bile su pokazatelji onog čovjeka kojega su tajanstveno pretkazivale od koljena otaca.
I tako tajnu našega pomirenja, koja je bila određena od vjekova, nisu ispunile ove prilike jer još nije bio sišao Duh Sveti na Djevicu, niti ju je zasjenila sila Previšnjega. Kad je Mudrost u neokaljanom krilu sagradila sebi prebivalište, onda je Riječ postala tijelom. Kralj vjekova rodio se u vremenu kad se oblik Boga i oblik sluge složiše u jednoj Osobi. Tako se onaj koji je sve stvorio rodio i sam među stvorenjima.
Još bi čovječanstvo bilo pod đavolskim jarmom da nije Novi Čovjek, učinjen prema slici grešnoga tijela, uzeo našu slabost. Istobitan s Ocem htio je biti istobitan i s Majkom pa je zato sa sobom ujedinio našu narav, osim grijeha. A ni mi ne bismo mogli biti dionici pobjedničke slave da nije postignuta u našoj naravi.
Iz ovoga divnog sudioništva zasjala nam je tajna našega preporođenja da se i mi duhovno preporodimo po istom Duhu po kojem je Krist začet i rođen.
Zato Evanđelist govori o onima što vjeruju: Koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
OTPJEV Usp. Iz 11, 10; Lk 1, 32. 33
R. Evo izdanak Jišajev sići će da spasi narode, puci će ga željno tražiti. * I bit će slavno ime njegovo.
O. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke. * I bit će.
Bože, stvoritelju i otkupitelju naš! Tvoja je Riječ uzela tijelo u krilu Marije vazda djevice i postala čovjekom. Molimo te da nam udijeli dioništvo u svom božanstvu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.