Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Što vladaš redom svemirskim,
Što jutro puniš blistanjem
A podne ognjem plamenim:
Utišaj vatru požuda,
Pokloni zdravlje tjelesno
I pravi pokoj srdaca!
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ps 119 (118), 57-64. VIII. (Het)
Ant. Anđeo Gabriel reče Mariji: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama!
Dio je moj, Gospodine – rekoh – *
da tvoje čuvam riječi.
Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: *
smiluj mi se po svom obećanju.
Promislio sam putove svoje *
i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
Hitam i ne oklijevam *
da zapovijedi tvoje čuvam.
Opletoše me užeta grešnikâ, *
ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.
U ponoći ustajem da te slavim *
zbog pravednih tvojih odluka.
Prijatelj sam svima koji te se boje *
i koji tvoje čuvaju naredbe.
Dobrote tvoje, Gospodine, puna je zemlja; *
nauči me odredbama svojim.
Slava Ocu.
Ps 55 (54), 2-15. 17-24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva
Isusa spopade užas i tjeskoba (Mk 14, 33).
I.
Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.
Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.
Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;
brzo bih si potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«
Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.
Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.
Slava Ocu.
II.
Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.
A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.
Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.
Bog će čuti i njih poniziti, *
Onaj koji kraljuje odvijeka.
Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.
Usta su im glađa od maslaca, *
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja, *
a oni – isukani mačevi.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.
A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice
ni polovicu danâ neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam!
Slava Ocu.
Ant. Anđeo Gabriel reče Mariji: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama!
Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Gospodin snaga moja i pjesma, on je moje spasenje.
R. Sjeti nas se, Gospodine, po dobroti prema puku svome!
O. Pohodi nas spasenjem svojim!
Svemogući Bože, ti nas po Ivanu Krstitelju opominješ da pripravimo put Kristu Gospodinu. Ne dopusti da klonemo od umora i bolesti dok čekamo dolazak tvoga Sina, koji nam vraća snagu i zdravlje. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.