Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
Olúje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Ps 105 (104). Bog vjeran obećanjima
Apostoli naviještaju narodima čudesna Božja djela u njegovu dolasku (Sv. Atanazije).
I.
Ant. 1. Hvalite Gospodina, navješćujte među narodima djela njegova!
Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime, *
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu, *
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim, *
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu, *
tražite svagda njegovo lice!
Sjetite se čudesa koja učini, *
njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Abrahamov rod sluga je njegov, *
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš; *
po svoj su zemlji njegovi sudovi!
On se uvijek sjeća svojega Saveza, *
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom *
i zakletve svoje Izaku.
Ustanovi je kao Zakon Jakovu, *
Izraelu vječni Savez,
govoreći: »Tebi ću dati kanaansku zemlju *
kao dio u baštinu vašu.«
Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, *
i kad bjehu pridošlice u njoj,
išli su od naroda do naroda, *
iz jednog kraljevstva k drugom narodu,
ali ne dopusti nikom da ih tlači, *
kažnjavaše zbog njih kraljeve:
»Ne dirajte u moje pomazanike, *
ne nanosite zla mojim prorocima!«
Ant. Hvalite Gospodina, navješćujte među narodima djela njegova!
II.
Ant. 2. Prodanog pravednika Gospodin ne ostavi nego ga oslobodi od grešnika.
I on pozva glad na zemlju, *
sve zalihe uništi krušne.
Pred njima čovjeka posla: *
Josip u ropstvo bijaše prodan.
Sputaše uzama noge njegove, *
u gvožđe mu vrat staviše,
dok se ne ispuni proroštvo njegovo, *
Gospodnja ga riječ potvrdi.
Kralj naredi da ga odriješe, *
nárōdā poglavar oslobodi njega.
Za gospodara ga stavi kući svojoj, *
za nadstojnika sveg imanja svoga,
da velikaše njegove po volji uči *
i starce njegove mudrosti da vodi.
Ant. Prodanog pravednika Gospodin ne ostavi nego ga oslobodi od grešnika.
III.
Ant. 3. Sjeti se Gospodin svete riječi svoje i izvede puk svoj s klicanjem.
Tad Izrael u Egipat uđe, *
Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
Narod svoj umnoži veoma, *
učini ga jačim od dušmana.
Okrenu im srce da zamrze narod njegov, *
da protiv slugu njegovih spletkare.
Mojsija posla, slugu svoga, *
Arona, kog odabra.
Činjahu među njima znake njegove *
i čudesa u Kamovoj zemlji.
Posla tmine, i smrknu se, *
al’ prkosiše oni riječima njegovim.
U krv im vode prometnu *
i pobi ribe njihove.
Zemljom im žabe provrvješe, *
prodriješe i u dvore kraljevske.
Reče, i muhâ roj doletje, *
i komarci u sve kraje njine.
Mjesto kiše grȁd im dade, *
ognjene munje po njihovoj zemlji.
Udari im lozu i smokve, *
polomi stabla u krajima njinim.
Reče, i skakavci dođoše *
i bezbrojne gusjenice s njima.
U zemlji im proždriješe svu bilinu, *
proždriješe rod njihovih njiva.
Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, *
sve prvine snage njihove.
Izvede ih sa srebrom i zlatom; *
u plemenima njinim bolesnih ne bješe.
Odlasku njihovu Egipat se obradova, *
jer ga od njih strah spopade.
Rasprostro je oblak kao pokrov, *
i oganj da se obnoć sja.
Zamoliše, i dovede prepelice, *
nebeskim ih kruhom tad nahrani.
Hrid rascijepi, i provri voda, *
pustinjom poteče kao rijeka.
Tad se sjeti svete riječi svoje *
što je zada sluzi svome Abrahamu.
Puk svoj s klicanjem izvede *
i s veseljem izabrane svoje.
I dade im zemlje poganske, *
trud narodâ baštiniše,
da čuvaju naredbe njegove *
i zakone da mu paze.
Ant. Sjeti se Gospodin svete riječi svoje i izvede puk svoj s klicanjem.
Riječ svoju Gospodin objavljuje Jakovu.Odluke svoje i zakone Izraelu.
Iz Knjige proroka Izaije
21, 6-12
Čuvar navješćuje razorenje Babilona
Gospodin mi ovako reče: »Idi, postavi stražara! Što vidi, nek javi. Vidi li konjanike, jahače udvojene, jahače na magarcima, jahače na devama, neka dobro pazi s pažnjom napetom!«
A stražar viknu: »Povazdan, Gospodaru, stojim na stražarnici, čitavu noć na straži prostojim.«
I gle, dolaze konjanici, jahači udvojeni. Oni mi viknuše, oni rekoše: »Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše.«
Omlaćeno žito, čedo gumna moga, što čuh od Gospodina nad Vojskama, Boga Izraelova, objavih vam!
Proroštvo o Edomu. Viču mi iz Seira: »Stražaru, koje je doba noći? Stražaru, koje je doba noći?« Stražar odgovori: »Dolazi jutro, a zatim opet noć. Hoćete li pitati, pitajte, vratite se, dođite!«
OTPJEV Otk 18, 2. 4. 5
R. Povika Anđeo iza glasa: Pade Babilon veliki. I začujem drugi glas s neba: * Iziđite, narode moj, iz njega da ne budete suzajedničari grijeha njegovih.
O. Grijesi njegovi do neba dopriješe, i spomenu se Bog zločina njegovih. * Iziđite.
Iz rasprave O prednostima strpljivosti, svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Br. 13 i 15; CSEL 3, 406-408)
Što ne vidimo, tomu se nadamo
Spasonosna je poruka našega Gospodina i Učitelja: Tko ustraje sve do konca, taj će se spasiti. I opet: Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ćete biti moji učenici, i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.
Treba ustrajati i izdržati, predraga braćo, da pošto smo pripušteni k nadi istine i slobode, mognemo prispjeti i k samoj istini i slobodi; jer upravo to što smo kršćani jest stvar vjere i nade, a da ta vjera i nada mognu doći do svog ploda, potrebno je strpljenje.
Jer mi ne idemo za sadašnjom slavom, nego za budućom, kako nas i apostol Pavao upozorava riječima: U nadi smo spašeni. A nada koja se vidi nije nada: jer što tko vidi kako da se tomu i nada? Ali ako se nadamo onomu što ne vidimo, u čekanju ustrajemo. Čekanje je i strpljenje potrebno da ispunimo što smo počeli biti te u Božjoj nagradi dobijemo ono čemu smo se nadali i vjerovali.
Napokon, na drugom mjestu isti Apostol potiče i uči pravednike, one koji rade i s rastom Božjih kamata spremaju sebi blago na nebu, da budu i strpljivi, te im govori: Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, napose onima koji su nam po vjeri domaći. A čineći dobro nemojmo sustati, jer ćemo u svoje vrijeme žeti.
Upozorava da ne bi tko u djelu s nestrpljivosti posustao, da ne bi koga odvratile ili svladale napasti, pa da odustane nasred puta hvale i slave te mu propadne prošlost, jer se prekida dovršenje onoga što bijaše započeto.
Konačno je Apostol govoreći o ljubavi s njome povezao podnošljivost i strpljivost; on veli: Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne nadima se, ne srdi, ne misli zlo, sve voli, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Time pokazuje kako ona može ustrajati postojano, jer znade sve podnijeti.
I na drugom mjestu veli: Podnosite jedni druge u ljubavi, nastojeći sačuvati jedinstvo duha u povezanosti mira. Dokazao je kako se ne može sačuvati ni jedinstvo ni mir ako braća ne podupru jedan drugoga uzajamnom podnošljivošću i ako uz pomoć strpljivosti ne paze na povezanost u slozi.
OTPJEV Hab 2, 3; Heb 10, 37
R. Na kraju će se pojaviti, neće prevariti. * Čekaj ga jer odista će doći i neće zakasniti.
O. Još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će. * Čekaj ga.
Bože, ti si poslao na svijet svoga Sina jedinca da ljudski rod oslobodiš starog ropstva; mi čekamo njegov dolazak: nagradi nas pravom slobodom! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.