Spomen
Rodio se u Španjolskoj godine 1506. Studirao je u Parizu, gdje se pridružio sv. Ignaciju. Zaređen je za svećenika u Rimu god. 1537. te se posvetio djelima milosrđa. Godine 1541. pošao je na Istok. Deset je godina navješćivao evanđelje u Indiji i Japanu i mnoge obratio k vjeri. Umro je g. 1552. na kineskom otoku San Čan.
Kao na Zajedničkom slavlju pastira.
Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Za jednog pastira:
Slavimo evo blagdan našeg sveca;
Sve mnoštvo zato pobožno ti pjeva
Zahvalne pjesme.
Za papu:
Da bi sva zemlja ovčinjak tvoj bila,
Svetac je ovaj upravljao vjerno
Po tvojoj volji.
Za biskupa:
Višnjim ga svetim okrijepi on darom;
Postavi njega paziti i čuvat
Posvećen narod.
Za svećenika:
Svećenik vjeran on da tebi bude
I kao čuvar, vođa stalan, budan
Puk tvoj da hrani.
Slijepome svjetlo, nevoljniku snaga,
Brižljivi otac svakome i svima,
Svega pokretač.
Svetac nek ovaj učitelj nam bude.
Svetim životom prispjet daj nam k slavi
Slijedeći tebe.
I tebi, Kriste, Spasitelju divni,
Nek cijelim svijetom odzvanja vam slava
Sa Svetim Duhom. Amen.
Ps 18 (17), 31-51. Zahvalnica
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31).
IV.
Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran.
Noge mi dade brze ko u košute *
i postavi me na visine čvrste,
ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da lûk mjedeni napinju.
Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
V.
Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.
Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, nè mogû se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.
Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.
Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinski meni laskaju;
sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.
VI.
Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.
Od dušmana me ljutih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevati tvome imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Čujte, narodi, riječ Gospodnju!I razglašujte je sve do nakraj zemlje!
Iz Knjige proroka Izaije
16, 1-5; 17, 4-8
Sion utočište Moabaca. Obraćenje Efrajima
Gospodine, pošalji Jaganjca vladaru zemlje, od Stijene pustinjske do gore Kćeri sionske. Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo, bit će kćeri moapske na arnonskim gazovima.
»Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noć razastri! Sakrij izagnane, ne odaj bjegunca! Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom.«
Kad se skonča tlačitelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjetač iščezne iz zemlje, učvrstit će se prijesto u blagosti, i na njemu će vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu čini.
U onaj dan smanjit će se slava Jakovljeva, spast će salo tijela njegova. Bit će kô kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirče klasovi u refajimskoj dolini – ostat će samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, četiri ili pet na granama drveta – riječ je Gospodina, Boga Izraelova.
U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu. Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove.
OTPJEV Jr 33, 15. 16; Iz 16, 5
R. Podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici. * I ovim će ga imenom zvati: Gospodin, Pravda naša.
O. Učvrstit će se prijesto u blagosti, i na njemu će vjerno stolovati Sudac koji pravo ište i pravdu čini. * I ovim će ga.
Iz Pisama svetom Ignaciju svetoga Franje Ksaverskoga, prezbitera
(Iz Života Franje Ksaverskoga što ga je napisao H. Tursellini, Rim 1956., Knj. 4, pismo 4 [1542] i 5 [1544])
Jao meni ne budem li navješćivao evanđelje!
Obašli smo sela novokrštenikâ što su pred malo godina primili kršćanska otajstva. U toj zemlji nema Portugalaca jer je odveć neplodna i presiromašna. Kršćanski urođenici nemaju svećenika pa ne znaju ništa drugo nego da su kršćani. Nikoga nema da im obavi božanski čin, nikoga da preda Vjerovanje, Očenaš, Zdravomariju i Božje zapovijedi.
Otkako ovamo stigoh nisam odahnuo. Marljivo obilazim selima i svetom vodom umivam nekrštenu djecu. Tako sam izbavio od grijeha silno velik broj djece što ne znaju, kako se ono veli, ni što je lijevo ni što je desno. Od djece ne mogoh obaviti božansku službu, niti što založiti ili počinuti dok ih ne bih naučio koju molitvu. Otada počeh shvaćati da je takvih kraljevstvo nebesko.
Samo bi bezbožnik mogao odbiti takvo bogoljubno navaljivanje. Zato počeh od ispovijesti Oca i Sina i Duha Svetoga. Zatim sam ih upućivao u Apostolsko vjerovanje, Očenaš, Zdravomariju. Zapazio sam u njih veliku darovitost. Kad bi bilo vjeroučitelja, ne sumnjam da bi postali vrlo dobri kršćani.
Premnogi ovdje samo zato ne postaju kršćani jer nema nikoga da ih privede kršćanstvu. Stoga me prečesto obuzme želja da protrčim evropskim učilištima, osobito pariškim, pa da luđački iza glasa vičem i prisilim sve one koji imaju više učenosti nego ljubavi. Vikao bih: »Jao, kako su mnoge duše, vašom krivnjom, isključene iz neba te se strovaljuju u pakao!«
O kad bi oni onako žarko kako se predaju znanosti prionuli uz ovaj posao, da bi mogli položiti Bogu račun za svoju učenost i povjerene talente! A kad bi mnogi od njih, potaknuti tom mišlju i pobuđeni razmatranjem božanskih zbilja, zapostavili svoje planove i ljudsku zaposlenost i posve se predali Božjoj volji i pozivu te iz sve duše zavapili: Evo me, Gospodine! Što hoćeš da činim? Pošalji me kamo god hoćeš, pa i u Indiju!
OTPJEV Lk 10, 2; Dj 1, 8
R. Žetva je velika ali radnika malo. * Molite dakle Gospodara žetve, da radnikā pošalje u žetvu svoju.
O. Primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas, bit ćete mi svjedoci sve do kraja zemlje. * Molite.
Bože, ti si propovijedanjem svetoga Franje sebi stekao mnoge narode. Daj svojim vjernicima istom revnošću širiti tvoju vjeru da se Crkva širom svijeta raduje novom potomstvu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.