Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
Olúje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Ps 10 (9 B). Zahvala
Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20).
I.
Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.
Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.
Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.
Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.
U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«
Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.
U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.
U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.
Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.
U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«
Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.
II.
Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.
Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.
Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«
Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.
Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!
Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!
Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.
Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:
da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.
Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.
Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca
Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).
Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.
U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!
Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.
Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;
one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«
»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«
Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.
Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,
pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.
Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.
Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu!Poravnite staze Bogu našemu!
Iz Knjige proroka Izaije
2, 6-22; 4, 2-6
Sud Božji
Ti si, Gospodine, odbacio svoj narod, dom Jakovljev, jer je pun vračeva s istoka i gatarā kao Filistejci, bratime se s tuđincima. Zemlja mu je puna srebra i zlata, i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi načiniše prsti.
Smrtnik će se poviti, čovjek sniziti; ne praštaj im. Uđi među pećine, skrij se u prašinu, pred užasom Gospodnjim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
Ohol pogled bit će skršen, i bahatost ljudska ponižena. Gospodin će se uzvisiti, on jedini – u dan onaj. Da, bit će to dan Gospodina nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori; protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova bašanskih; protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih; protiv svake visoke tvrđe i svih tvrdih zidina; protiv sveg brodovlja taršiškog i svih brodova raskošnih.
Oholost ljudska skršit će se, i bahatost ljudska poniziti. Gospodin će se uzvisiti, on jedini – u dan onaj, i kumiri će netragom nestati. Uđite u rupe među pećinama i u spilje zemaljske pred užasom Gospodnjim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
U dan onaj: bacit će svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi načini da im se klanja, kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Gospodnjim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
Čuvajte se, dakle, čovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi? U onaj će dan izdanak Gospodnji biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu. Tko ostane na Sionu i preživi u Jeruzalemu, zvat će se »svet« i bit će upisan da u Jeruzalemu živi.
Kad Gospod spere ljagu kćeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje, stvorit će Gospodin nad svim područjem Gore sionske i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noću sjaj ognja žarkoga. Jer vrh svega Slava će biti zaklon i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utočište od pljuska i oluje.
OTPJEV Iz 2, 11; Mt 24, 30
R. Ohol pogled bit će skršen i bahatost ljudska ponižena. * Gospodin će se uzvisiti, on jedini – u dan onaj.
O. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s moću i slavom silnom. * Gospodin će se uzvisiti.
Iz Govorā svetoga Grgura Nazijanskoga, biskupa
(Govor 45, 9, 22. 26, 28; PG 36, 634-635. 654. 658-659. 662)
Divne li izmjene!
Vječni, nevidljivi, nepojmljivi i bestjelesni Sin Božji, počelo od počela, svjetlo od svjetla, izvor života i besmrtnosti, odraz vječnog Božjeg pralika, neuništivi pečat i u svemu savršena slika Očeva, Očeva svrha i smisao spustio se do sebi slična stvorenja, utjelovio se poradi čovjeka, uzeo je razumsku dušu poradi moje duše i sve ljudske slabosti osim grijeha, da svojom sličnošću očisti čovjeka sebi slična. Začeo se od Djevice koju je Duh Sveti u duši i u tijelu obdario divnom čistoćom. Trebalo je naime da se i rođenje počasti i djevičanstvo istakne. Bog se pojavio u ljudskoj naravi i postao jedno od dvije suprotnosti, od tijela i duha. Duh je poklonio tijelu božanstvo i tijelo ga je primilo.
On koji druge obogaćuje sam postade siromašan, uze na se moje siromašno tijelo da mene obogati svojim božanstvom. On pun slave sebe poništi, za kratko vrijeme liši se slave svoje da ja postanem dionikom njegove punine. Koje li je to obilje dobrote? Koja li tajna za mene? Postao sam slikom Božjom i nisam je sačuvao. A on je uzeo moje tijelo, da bi spasio Božju sliku i tijelo učinio besmrtnim. Stupio je s nama u novo zajedništvo kudikamo divnije od prijašnjega.
Trebalo je da Bog uzme ljudsku narav i tako donese čovjeku svetost. Trebalo je da silom svlada neprijatelja, nas oslobodi i po Sinu k sebi privede. A to je Sin učinio na slavu Oca kojemu se očito u svemu pokorava.
Dobri Pastir došao je zalutaloj ovci polažući svoj život za nju. Našao je zalutalu ovcu, digao je na ona ista ramena na kojima je nosio i drvo križa, i tako je povratio u vječni život.
Nakon treptave svjetiljke došlo je prejasno svjetlo, nakon glasa došla je Riječ, nakon djevera Zaručnik. To je privelo Gospodinu nebrojeno mnoštvo i očistilo ga vodom i Duhom Svetim.
Obavili smo službu Bogu, koji se utjelovio i umro da bismo mi živjeli. Umrli smo zajedno s njim da se očistimo. Zajedno smo uskrsnuli, jer smo zajedno i umrli. Zajedno smo proslavljeni, jer smo zajedno i uskrsnuli.
OTPJEV Gal 4, 4-5; Ef 2, 4; Rim 8, 3
R. Evo dođe punina vremena, i Bog odasla na zemlju Sina svoga, rođena od Djevice, Zakonu podložna, * da podložnike Zakona otkupi.
O. Zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, Bog posla Sina svoga u obličju grešnog tijela. * Da podložnike.
Gospodine Bože, vapijemo k tebi: oprosti nam grijehe i pomozi u nevoljama života; utješi nas dolaskom svoga Sina, da nas više ne okuži stara zloća grijeha. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.