Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
Od štetnoga nas počinka.
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
Da slavimo te molitvom.
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Da noću valja činiti.
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Oprosti što sagriješismo.
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.
Ili, po danu:
Radost svijeta i milina!
Ti nas smrti oslobodi
Krvlju čistom, životvornom.
Jačaj nadu, pouzdanje,
Ljubavlju nam srca krijepi,
Dobrotvornost ti podupri.
Dušmansku mu silu slomi,
Duh tvoj blagi bio s nama,
Tijelo naše hram mu budi!
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Slava Ti se svuda ori,
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Ps 39 (38). Molitva bolesnika u tjeskobi
Stvorenje je podvrgnuto ispraznosti … zbog onoga koji ga podvrgnu u nadi (Rim 8, 20).
I.
Ant. 1. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.
Odlučio sam: »Čuvat ću put svoj *
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati *
dokle god preda mnom bude bezbožnik.«
Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, *
ali uzalud – bol mi postade gorča.
U meni srce je gorjelo, *
na samu pomisao buknuo bi oganj.
Tad progovorih svojim jezikom: *
»Objavi mi, Gospodine, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana, *
da znam kako sam ništavan.
Evo, pedljem si mi dane izmjerio, †
život moj je kao ništa pred tobom: *
tek dašak je svaki čovjek.
Poput sjene čovjek prolazi, †
tek dašak je sve bogatstvo njegovo: *
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.«
Ant. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.
II.
Ant. 2. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.
A sada, čemu da se nadam, Gospode? *
Sva je nada moja u tebi!
Izbavi me od svih mojih bezakonja, *
ne daj da ruglo budem luđaku!
Šutim i usta ne otvaram, *
jer tako si ti učinio.
Bič svoj otkloni od mene, *
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
Ti kaznama popravljaš čovjeka, †
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: *
tek dašak je svaki čovjek.
Čuj, Gospodine, molitvu moju, †
vapaje mi poslušaj, *
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak, *
pridošlica kao svi oci moji.
Odvrati pogled od mene, da odahnem *
prije nego odem i više ne budem!
Ant. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.
Ps 52 (51). Protiv nasilja klevetnika
Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali (1 Kor 1, 31).
Ant. 3. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.
Što se to hvališ pakošću, *
silniče nesmiljeni?
Neprestano snuješ o propasti, *
jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!
Zlo voliš više nego dobro, *
i laž više nego pravednost!
Mili su ti pogubni govori, *
lažljivi jeziče!
Bog će te zato satrti, *
zauvijek te ukloniti;
iščupat će te iz tvog šatora, *
iskorijeniti iz zemlje živih.
Pravednici će gledati s užasom, *
njemu se smijati:
»Gle čovjeka koji ne uze *
Boga za svoju zaštitu,
već se uzdao u veliko bogatstvo *
i osilio u svojim zločinima!«
A ja, ko zelena maslina u Domu Božjemu, *
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.
Hvalit ću te svagda što si to učinio, †
i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, *
pred licem tvojih pobožnika.
Ant. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.
Duša se moja u njegovu uzda riječ.U Gospodina se duša moja uzda.
Iz Druge poslanice blaženoga Petra, apostola
2, 1-9
Krivi učitelji
Ljubljeni, bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast. I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine. U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema.
Doista, ako Bog anđelâ koji sagriješiše nije poštedio, nego ih je sunovratio u Tartar, i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva – osmoga – Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi – pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio – umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati.
OTPJEV Mt 7, 15; 24, 11. 24
R. Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, * a iznutra su vuci grabežljivi.
O. Ustat će mnogi lažni proroci i iznijeti znamenja velika i zavest će mnoge. * A iznutra.
Iz Homilija koje se pripisuju svetomu Makariju, biskupu
(Hom. 28: PG 34, 710-711)
Jao duši ne bude li Krist u njoj nastanjen!
Nekoć je Bog, ljut na Židove, predao Jeruzalem na ruglo njegovim neprijateljima, i Židovima su zagospodarili njihovi mrzitelji te nije bilo više ni blagdana ni prinosa. Tako i ljut na dušu, zbog prekršaja zapovijedi, predade je neprijateljima, koji je zavedenu posve iznakaziše.
Ako u kući ne stanuje gospodar, brzo je zahvati tama, nečistoća i neizglednost te se sva napuni smećem i smradom. Tako se i duša, ako u njoj nema Gospodina s anđelima koji ga u njoj slave, ispunja tminama grijeha, ružnim privrženostima i svakovrsnom sramotom.
Jao putu kojim nitko ne ide i na kojemu glasa čovječjega čuti nije! Stan je zvjeradi. Jao duši ako njome ne šeće Gospodin što glasom svojim goni iz nje zle duhovne zvijeri! Jao kući u kojoj ne stanuje gospodar! Jao zemlji nema li zemljoradnika koji je obrađuje! Jao brodu bez kormilara, jer će propasti kao igra valova i morskih oluja! Jao duši ako u sebi nema pravog kormilara Krista: plovi užasnim i mračnim morem, valovi je nagnuća potresaju, zlodusi je kao za zimskih oluja bacaju amo-tamo, dok konačno ne potone u propast.
Jao duši ne bude li imala onoga koji će je marljivo obrađivati, to jest Krista, kako bi urodila dobrim plodovima Duha! Jer, bude li zapuštena, u korovu i draču, konačni će joj urod biti da bude spaljena ognjem. Jao duši ne bude li Krist u njoj nastanjen! Jer, bude li nenastanjena, ogreznut će u smradu zlih nagnuća i postati stanom svih opačina.
Zemljoradnik koji se pripaše da obrađuje zemlju treba da uzme u ruke oruđe i odjeću koja je prikladna za zemljoradnju. Tako i Krist, kralj nebeski i pravi zemljoradnik, kad je došao k čovječanstvu, zaraslom u korov opačina, uze tijelo, a za oruđe uze križ, da obradi zapuštenu dušu. Iz nje iskorijeni trnje i drač zlih duhova, iščupa ljulj grijeha, i ognjem spali sve snoplje grijeha. Kad ju je tako drvetom križa obradio, zasadio je u njoj prekrasni vrt Duha što rodi Bogu, svome Gospodaru, svakovrsnim slatkim i ugodnim plodovima.
OTPJEV Iv 15, 1. 5. 9
R. Ja sam pravi trs, vi loze. * Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
O. Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. * Tko ostaje.
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.