Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu
U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.
Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Slava Ocu.
Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
II.
Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.
Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.
Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.
Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,
na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
III.
Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,
besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.
Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.
S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,
jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.
Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
I svi su se divili milini riječi.Koje su tekle iz njegovih usta.
Iz Knjige proroka Zaharije
10, 3 – 11, 3
Oslobođenje i povratak Izraela
Ovako govori Gospodin: »Moj je gnjev planuo na pastire, i ja ću kaznom pohodit jarce. Da, Gospodin nad Vojskama pohodit će stado svoje, dom Judin. I učinit će da budu ko gizdav konj u boju: od njega će poteći kamen zaglavni, klin šatorski, od njega ubojit luk, od njega sve vođe. Bit će zajedno kao junaci što u boju gaze kao po blatu uličnom; vojevat će, jer Gospodin je s njima, i osramotit će one koji konje jašu. Ojačat ću dom Judin, spasiti dom Josipov. Opet ću ih naseliti, žao mi ih, i bit će kao da ih nisam odbacio, jer ja sam Gospodin, Bog njihov – uslišat ću ih.
Efrajimci bit će kao junaci, i radostit će im se srce kao od vina: vidjet će sinove svoje i veseliti se, u Gospodinu će klicati srce njihovo.
Zazviždat ću im i sabrati ih, jer ja sam ih izbavio, bit će opet brojni kao što bjehu. Rasijao sam ih među narode, ali će se oni u zemljama dalekim spomenuti mene, poučit će svoje sinove, i oni će se vratiti.
Vratit ću ih iz zemlje egipatske, sabrat ću ih iz Asirije i dovest ih u zemlju gileadsku i na Libanon, i neće biti dosta mjesta za njih. Prijeći će more egipatsko, jer on će udariti valove morske, sve dubine Nila presahnut će. Bit će oboren ponos Asirije, oduzeto žezlo Egiptu. U Gospodinu će biti snaga njihova, njegovim će se oni proslavit imenom – riječ je Gospodnja.«
Otvori vrata, Libanone, nek ti oganj sažeže cedrove! Kukaj, čempresu, jer pade cedar, jer su mogućnici upropašteni! Kukajte, hrastovi bašanski, jer posječena je šuma najgušća. Čuj jauk pastira, opustošen je sjaj njihov! Čuj riku lavića, opustošen je ponos jordanski!
OTPJEV Zah 10, 6. 7; Iz 28, 5
R. Spasit ću i vratit njih, jer ću im se smilovati, ja Gospodin Bog njihov; * i klicat će srce njihovo u Gospodinu.
O. U onaj dan, Gospodin nad Vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda. * I klicat će.
Iz Govorā svetog Augustina, biskupa
(Govor 21, 14: CCL 41, 276-278)
Raduje se srce pravednikovo u Gospodinu
Raduje se pravednik u Gospodinu, njemu se utječe, i kliču svi srcem čestiti. To otpjevasmo ustima i srcem. Te je riječi Bogu rekla i savjest i jezik kršćanski. Raduje se pravednik ne u svijetu nego u Gospodinu. Svjetlost sviće pravedniku – veli se drugdje – i pravim srcima radost. Pitaš, odakle je ta radost. Evo, ovdje čuješ: Raduje se pravednik u Gospodinu. I drugdje: Sva radost tvoja neka bude Gospodin: on će ispuniti želje tvoga srca!
Na što nam se ovdje ukazuje? Čime nas se dariva? Što li nam se zapovijeda? Što li daje? Da se radujemo u Gospodinu. A tko da se raduje u onome čega ne vidi? Ili možda vidimo Gospodina? Obećanjem ga već posjedujemo. Sada još u vjeri hodimo, ne u gledanju, jer, naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. U vjeri, ne u gledanju. A kada će biti u gledanju? Kada se ispuni što veli isti Ivan: Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.
Tada će, dakle, biti velika i savršena radost, potpuno veselje, jer nas neće dojiti mlijeko nade, nego će nas hraniti sama posjedovana zbilja. Ipak, već sada, i prije nego k nama dođe sama zbilja, prije no što mi sami prispijemo k zbilji, već sada radujmo se u Gospodinu. I nije kakva god radost s nade koja će poslije zadobiti samu zbilju.
Sada, dakle, u nadi ljubimo. Stoga veli neka se raduje pravednik u Gospodinu. I odmah dodaje, budući da ga još ne gleda, neka se njemu utječe. Ipak, imamo prvine Duha pa se možda i druguda možemo primaknuti onome koga ljubimo te već sada, iako samo malko, možemo liznuti i okusiti onoga koga ćemo jednom nezasitno blagovati i njime se napajati.
A kako bismo se mogli radovati i naslađivati u Gospodinu ako je Gospodin od nas daleko? Ali, on nije daleko! Ako je daleko, to je tvoja krivnja. Ljubi i približit će se; ljubi i u tebi će se nastaniti. Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što! Želiš li vidjeti kako li je, ako ljubiš, s tobom? Bog je ljubav.
Reći ćeš mi: »A što ti misliš što je ljubav?« Ljubav je ono čime ljubimo. A što ljubimo? Neizrecivo dobro, dobrotvorno dobro, dobro koje je stvoritelj svih dobara. On će te obradovati, on od kojega je sve što te raduje. Nije to grijeh, jer grijeh je jedino što nemaš od njega. Osim grijeha, od njega imaš sve što posjeduješ.
OTPJEV
R. Prije nego ugledaš što vidjeti ne možeš, vjeruj u ono što ne vidiš. * Hodi u vjeri da prispiješ k gledanju.
O. Gledanje neće usrećiti u domovini onoga kog vjera ne tješi na putu. * Hodi.
Gospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi bude i naša radost, jer duboka je i trajna sreća postojano služiti tebi, stvoritelju svega dobra. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.