Sv. Jozafat – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
O mučeniče (-ice) blaženi (-ena),
Tvoj pobjedni dan slavimo
Kad Krist te nebom usreći
Za tvoju krv prolivenu.
Pobijedio (-ila) si krvnika
I krutog suca zemaljskog,
A Krist ti, Sudac preblagi,
Nebesku radost dosudi.
Sa anđelima kraljuješ,
U svijetloj blistaš odjeći
Što smrt je tvoja ubijeli
U krvi Krista Jaganjca.
Zagovaraj nas molitvom,
Izmoli Kristov blagoslov:
Da savjest teret odbaci,
Proštenja milost osjeti.
Pohiti nama u pomoć,
Kod Krista za nas posreduj:
Da molitve nam usliši
I sve nam grijehe oprosti.
Sa Sinom Ocu slava sva
Ko Tješitelju presvetom
Što neuvelim vijencem te
Za ljubav vjernu okruni. Amen.
Psalmodija

Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).

I.

Ant. 1. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.

Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,

o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,

a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.

Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,

već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.

Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.

Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.

U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.

Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.

Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.

Ant. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.

II.

Ant. 2. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.

A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.

Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.

U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.

Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.

Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.

Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva

zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.

Ant. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.

III.

Ant. 3. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!

Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,

niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.

Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:

zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!

Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.

Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!

Ant. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!

Licem svojim obasjaj, Gospodine, slugu svoga.I nauči me pravilima svojim.

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Daniela

9, 1-4a. 18-27

Danielova molitva i viđenje

Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se – prema riječi koju Gospodin uputi proroku Jeremiji – imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. Ja se moljah Gospodinu, Bogu svome, priznavajući:

»Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj – zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!«

Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjući Gospodina, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. Dok sam dakle ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa i pouči me: »Daniele, evo me: dođoh da te poučim. Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje.

Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima.

Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ ‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’ pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat, i određena pustošenja.

I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit će grozota pustoši sve do svršetka, dok se određeno pustošenje ne obori na pustošnika.«

OTPJEV Bar 2, 16; Dn 9, 18; Ps 80, 20

R. Obazri se, Gospodine, iz svetoga svoga prebivališta i svrni misao na nas; prikloni, Bože naš, uho i poslušaj; * otvori oči te pogledaj našu nevolju!
O. Gospodine, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! * Otvori.

Drugo čitanje

Iz Encikličkog pisma Crkvu Božju pape Pija XI.

(AAS 15 [1923.], 573-582)

Svoju je krv prolio za jedinstvo Crkve

Božja je Crkva tako divnim određenjem sačinjena da u punini vremenâ postane kao ogromna obitelj koja obuhvaća svekoliki ljudski rod. Znamo da je uz ostale odlične znake po božanskoj volji označuje ekumensko jedinstvo.

Krist Gospodin nije jedino apostolima povjerio službu koju je sam primio od Oca kad kaza: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji; idući dakle učite sve narode, već je također nadasve htio da zbor apostola bude jedan, dvostruko spojen najužom vezom. Iznutra je vez ona vjera i ljubav koja je razlivena u našim srcima po Duhu Svetom, a izvana upravljanje jednoga svima jer je prvenstvo apostola predao Petru. Ono je vječno počelo i vidljiv temelj jedinstva. Da bi pak ono jedinstvo i sloga ustrajali zauvijek, Bog koji sve predviđa posvetio je jedinstvo kao znakom istovremeno svetošću i mučeništvom.

Takva je čast zapala Jozafata, nadbiskupa Polocka, slavenskog istočnog obreda. Njega s pravom priznajemo za odličnika, sjaj ili stup Istočnih Slavena. Jedva da je netko drugi više osvjetlao njihovo ime ili bolje pridonio spasenju. On je njihov pastir i apostol; pogotovo što je svoju krv prolio za jedinstvo svete Crkve. Štoviše, osjećajući da ga pokreće neko nebesko nukanje shvatio je da za ostvarenje svetog općeg jedinstva najviše može pripomoći time ako zadrži u jedinstvu opće Crkve istočni slavenski obred i bazilijansko ustrojstvo samostanskog života.

Međutim, nastojao je prije svega oko povezanosti svojih sugrađana s Petrovom Stolicom. Odasvud je skupljao dokaze koji su bili vrijedni da promiču i potvrđuju tu povezanost. Posebno je razmatrao liturgijske knjige kojima se obično služe Istočnjaci i sami odijeljeni prema odredbama svetih Otaca. Primijenivši, dakle, tako pomnu pripravu započeo je djelo uspostave jedinstva. Takvom je istodobno snagom i ljupkošću i s takvim uspjehom radio da su ga sami neprijatelji nazvali »otimač duša«.

OTPJEV Iv 17, 11. 23. 22

R. Reče Isus: Oče sveti! Sačuvaj ih u svom imenu – one koje si mi dao * da tako budu savršeno jedno, te svijet upozna da si me ti poslao.
O. Slavu koju si ti dao meni, ja dadoh njima. * Da tako.

Molitva

Gospodine, probudi u svojoj Crkvi Duha Svetoga, kojim je bio ispunjen sveti Jozafat te je dao život za svoje ovce; po njegovu zagovoru ojačaj i nas tim Duhom, da budemo spremni život položiti za braću. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.