Sv. Martin Tourski – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Martina svetog, sveca Gospodnjega,
Narodi slave širom svega svijeta.
Današnji dan je prepun sreće stekô
Dvore nebeske.
Pobožan, mudar i darežljiv bješe,
Život mu trijezan, ponizan, bez ljage.
Smrtno mu tijelo životvornom snagom
Duh oživljavô.
Na grob mu hite bolesnici mnogi,
Udova bolnih dobivaju zdravlje.
Utjehu duši, ozdravljenje tijelu
Svetac im moli.
Svečano danas kršćanski puk pjeva,
Slaveći s pravom pobjedni mu blagdan:
Molitva tvoja nek nas svuda prati,
Martine sveti!
Presveto Trojstvo, proslavljeno budi!
S prijestolja svoga upravljaš svim svijetom.
Neka te slave tvoja sva stvorenja,
Izvore sreće! Amen.
Psalmodija

Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu

Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78).

I.

Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:

on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;

život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.

Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,

Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.

Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.

II.

Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.

Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.

Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.

Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.

Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;

jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.

III.

Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.

Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima

što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,

nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.

Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!

Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!

Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.

Pokaži mi, Gospodine, put odredaba svojih.I o čudesima ću tvojim razmišljati.

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Daniela

5, 1-2. 5-9. 13-17. 25-31

Božji sud na Baltazarovoj gozbi

U one dane kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino. Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikog svijećnjaka, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše, i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: »Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac, i bit će treći u kraljevstvu.« Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje. Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.

Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: »Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao. A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz, i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata, i bit ćeš treći u kraljevstvu.«

Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: »Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje.

A evo što je napisano: ‘Mene, Mene, Tekel, Parsin.’ A te riječi znače: ‘Mene’: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; ‘Tekel’: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; ‘Parsin’: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.«

Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac, i da ga proglase trećim u kraljevstvu. Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bî ubijen. A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine.

OTPJEV Ps 75, 6. 8. 9; Otk 14, 9. 10

R. Ne dižite roga svoga protiv Neba, jer Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onoga uzvisuje, * jer je u Gospodnjoj ruci čaša, i ispit će je svi zlotvori svijeta.
O. Tko se pokloni zvijeri i liku njezinu, pit će vino gnjeva Božjeg. * Jer je.

Drugo čitanje

Iz Pisama Sulpicija Severa

(Pismo 3, 6. 9-10. 11. 14-17. 21: SC 133, 336-344)

Martin, siromašan i skroman

Martin je davno prije znao svoj kraj. Rekao je braći da je blizu rastavljanju od svojega tijela. Međutim, postojaše razlog da posjeti biskupiju Candes. Kler je naime te crkve bio u međusobnoj neslozi. Martin, želeći uspostaviti mir, sve i znajući kraj svojih dana, nije odbio da poradi takva slučaja krene na put. Držao je da će to biti odličan završetak njegovih kreposti ako povraćeni mir ostavi u Crkvi.

Boraveći dakle neko vrijeme u selu ili u crkvi kamo je otišao, uspostavivši mir u kleru, Martin je već pomišljao da se vrati u samostan. Odjednom ga stanu napuštati tjelesne snage i pozvavši braću upozori da već umire. Podigne se tuga, svi se ražalostiše i u jedan glas jadikovahu: »Zašto nas, oče, ostavljaš? Kome nas, rastužene, prepuštaš? Napast će vuci grabežljivi tvoje stado; tko će nas, kad je pastir mrtav, braniti od njihovih ujeda? Istina, znamo da ti čezneš za Kristom, ali tvoja je nagrada sigurna i odgođena neće biti umanjena; radije se smiluj nama koje ostavljaš.«

Makar je uvijek srcem uranjao u Gospodina punog milosrđa, kažu da je, ganut tim plačem, sam zaplakao. Obrativši se Bogu Martin je onima koji su plakali ovom riječju odgovorio: »Gospodine, ako sam još nužan za tvoj narod, rad ne otklanjam; neka bude tvoja volja.«

O neizrecivog li muža! Rad ga ne nadjača niti ga smrt svlada. Nije se spremnije priklonio ni jednoj strani, niti se prestrašio smrti niti je otklonio živjeti! Očiju i ruku stalno usmjerenih u nebo, nesavladivi duh nije popustio u molitvi. Kad su ga prezbiteri, koji su tad k njemu došli, molili da malo zgodnije legne i tako olakša tijelu, rekao je: »Pustite, braćo, pustite da radije gledam nebo nego zemlju kako bi se duh već zaputio svojim putem kojim mu je ići Gospodinu.« Dok je to govorio, vidio je kako blizu stoji đavao. Reče: »Zašto stojiš tu, okrutna životinjo? Ništa nećeš, krvniče, na meni naći; prima me krilo Abrahama.«

S tom riječi predade duh nebu. Martin je, veseo, primljen u krilo Abrahama; Martin, siromašan i skroman, bogat ulazi u nebo.

OTPJEV

R. O uistinu blažena muža! U njem nije bilo zlobe, nikoga nije sudio, nikoga osuđivao. * U njegovim ustima ništa drugo ne bijaše doli Krist, mir i milosrđe.
O. O neizreciva li muža! Rad ga nije umorio, niti ga je smrt pobijedila. Nije se bojao umrijeti niti je odbijao živjeti. * U njegovim.

Molitva

Bože, ti si se proslavio po životu i smrti svetog biskupa Martina. Obnovi u nama čudesa svoje milosti da nas ni smrt ni život ne odijeli od tvoje ljubavi. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.