Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Za jednog pastira:
Mi radosno ti pjevamo
I u tebi se divimo
Svim Božjim silnim djelima.
Rod ljudski s Ocem izmiri;
U novome on Savezu
Mir svemu svijetu podari.
I ti Spasenja službenik
Da Bogu daješ pohvale
A Božji život ljudima.
Za papu:
I Petrov sveti ovčinjak,
Da stadu Božjem poslužiš
Božanskom riječju, djelima.
Za biskupa:
Bogatijom još milošću:
Da puk mu sveti predvodiš
Obilnije na pašnjake.
Za svećenika:
Da budeš riječju, djelima
Svećenik, žrtva, učitelj
U kršćanskome narodu.
Pohitaj Crkvi u pomoć,
Da uvijek stado Kristovo
Na sočne hrli pašnjake.
Darivatelju dara svih,
Što tebe slugu marljiva
Nebeskom slavom okruni. Amen.
Ps 137 (136), 1-6. Prognanikova pjesma
Ovo tjelesno izgnanstvo naroda treba shvatiti kao primjer duhovnog zatočeništva (Sv. Hilarije).
Ant. 1. Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim.
Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo *
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo *
harfe svoje bijasmo povješali.
I tada porobljivači naši *
zaiskaše od nas da pjevamo,
naši mučitelji da se veselimo: *
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«
Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo *
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja, *
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek mi se jezik za nepce prilijepi *
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem *
vrh svake radosti svoje!
Ant. Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim.
Ps 138 (137). Pjesma zahvalnica
Kraljevi zemaljski donijet će svoju slavu u sveti grad (usp. Otk 21, 24).
Ant. 2. Pred licem anđela pjevam tebi, Bože moj.
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca *
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi, *
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem *
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao *
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me, *
dušu si moju pokrijepio.
Nek ti zahvaljuju, Gospodine,
svi kraljevi zemlje *
kad čuju riječi usta tvojih,
nek pjevaju putove Gospodnje: *
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
Zaista, uzvišen je Gospodin,
ali gleda na ponizna, *
a oholicu izdaleka poznaje.
Kročim li kroz nevolje, ti mi život čuvaš, †
pružaš ruku proti gnjevu mojih dušmana; *
tvoja me desnica spasava!
Gospodin će dovršiti što započe za me! †
Gospodine, vječna je ljubav tvoja: *
djelo ruku svojih ne zapusti!
Ant. Pred licem anđela pjevam tebi, Bože moj.
Hvalospjev (Otk 4, 11; 5, 9. 10. 12). Hvalospjev otkupljenih
Ant. 3. Dostojan je zaklani Jaganjac primiti čast i slavu.
Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
primiti slavu i čast i moć!
Jer ti si sve stvorio *
i tvojom voljom sve postade
i bi stvoreno!
Dostojan si uzeti knjigu *
i otvoriti pečate njezine.
Jer si bio zaklan †
i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
ljude iz svakog plemena i jezika,
puka i naroda.
Učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima, *
i kraljevat će na zemlji.
Dostojan je zaklani Jaganjac *
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu *
i čast i slavu i blagoslov!
Ant. Dostojan je zaklani Jaganjac primiti čast i slavu.
Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine, nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.
Ovo je ljubitelj svoje braće, * koji se mnogo moli za narod. Ovo je.I život svoj daje za braću svoju. * Koji se mnogo moli za narod. Slava Ocu. Ovo je.
Ant. Svakodnevno Petar govori u sveopćoj Crkvi: Ti si Krist, Sin Boga živoga.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Svakodnevno Petar govori u sveopćoj Crkvi: Ti si Krist, Sin Boga živoga.
Hvalom proslavimo Krista koji je postao velikim svećenikom da ljude kod Boga zagovara i ponizno ga zamolimo:
Spasi, Gospodine, narod svoj.
Ti si Crkvu svoju obdario svetim i vrijednim upraviteljima:
– daj da se kršćani trajno raduju njihovu mudrom vodstvu.
Kad su te sveti pastiri poput Mojsija molili, otpustio si grijehe narodu:
– po njihovu zagovoru neprestano posvećuj i čisti svoju Crkvu.
Svete si svoje pomazao posred braće i Duha si im svoga dao:
– ispuni Duhom Svetim sve upravitelje naroda.
Ti si baština svetih pastira:
– ne daj da bez tebe ostane itko od onih koje si krvlju svojom otkupio.
Ti po pastirima Crkve ovcama svojim daruješ život vječni da ih nitko ne istrgne iz ruke tvoje:
– spasi pokojnike za koje si svoj život položio.
Oče naš…
Bože, ti si Crkvu utemeljio na čvrstoj stijeni apostolstva, da je nikad ne nadvladaju vrata paklena. Po zagovoru svetog pape Leona daj joj postojanost u istini i trajan mir! Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.