Četvrtak, 30. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

U noći tone zemlja sva
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
O strogi Suče srdaca.
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Da tebe više ne vrijeđa.
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
I traži tebe, Spasa svog.
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Veselje sveto nama daj.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.

Ili, po danu:

Razbudi naše ufanje,
Proštenja svakog Izvore,
Ti umij srca prljava,
Operi ruke kaljave.
Ko tuđi svijetom lutamo,
Ko prognanici stupamo,
Za domovinom vapijuć,
O Vođo naš i Pastiru!
O Istino, o Ljubavi,
O Vrelo svake radosti!
O blago oku sretnomu
Što tebe motri u nebu!
U poslu našem dnevnome
Ti srca k sebi uzdigni,
Da s tobom svi jednodušni
Za dobro spremni budemo.
Gospodstvo, slava, hvala, čast
Sa Ocem Sinu višnjemu
I s njima Duhu Svetomu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Psalmodija

Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).

I.

Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.

Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,

o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,

a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.

Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,

već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.

Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.

Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.

U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.

Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.

Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.

Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.

II.

Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.

A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.

Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.

U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.

Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.

Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.

Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva

zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.

Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.

III.

Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.

Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,

niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.

Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:

zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!

Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.

Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!

Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.

Gospodine, kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga.

Prvo čitanje

Iz Knjige Mudrosti

7, 15-30

Mudrost – slika Boga

Neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova, i misliti misli dostojne darova njegovih, jer on je vođa mudrosti i upravlja mudracima. U njegovoj smo ruci mi i riječi naše, sa svim našim razborom i umijećem.

On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest, naučio me sustavu svijeta i svojstvima prapočela; početku, svršetku i sredini vremena, izmjeni suncovrata i slijedu godišnjih doba, tijeku godina i položaju zvijezda; naravi životinja i nagonima divljih zvijeri, moći duhova i mislima ljudskim, različnosti biljaka i ljekovitosti korijenja. I spoznadoh sve što god je tajno i javno, jer me poučavaše mudrost, umjetnica u svemu.

Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar, nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemoćan, svenadzoran, što prodire kroza sve duše, mudre, čiste i najtanje. Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona proniče i prožima sve svojom čistoćom.

Jer je ona dah sile Božje, i čist odvir slave Svemogućeg; zato je ništa nečisto ne može oskvrnuti. Ona je odsjev vječne svjetlosti, i zrcalo čisto djela Božjeg, i slika dobrote njegove.

Jedna je, a može sve, i ostajući u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete, i čini od njih Božje prijatelje i proroke. Jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se druži s mudrošću. Ona je od sunca sjajnija i nad sve zviježđe uzvišena; uspoređena sa svjetlošću, ona je nadmašuje: jer svjetlost ustupa mjesto noći, dok zloća nema moći protiv mudrosti.

OTPJEV Kol 1, 15-16; Mudr 7, 26

R. Krist je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac, prije svakog stvorenja. * Tȁ u njemu je sve stvoreno.
O. On je odsjev vječne svjetlosti i slika dobrote Božje. * Tȁ u njemu.

Drugo čitanje

Iz Govorā Protiv arijevaca, svetog Atanazija, biskupa

(Govor 2, 78. 79: PG 26, 311. 314)

Lik i slika Mudrosti u djelima stvaranja

Budući da je lik Mudrosti ostvaren u nama i u svima, istinita i stvarateljska Mudrost s pravom sebi pripisuje sve što je vlastito njezinu liku: Bog me je stvorio u djelima svojim. Dakako, ono što mudrost koja je u nama govori, to Gospodin prisvaja kao vlastito sebi.

Zbog toga Stvoritelj ne biva stvoren, već poradi svoje slike ostvarene u samim djelima, on kao da to o sebi samom govori. I sam je Gospodin rekao: Tko vas prima, mene prima, zbog toga što je njegov lik u nama, premda se ne ubraja među stvorene stvari; no jer se njegov lik i slika stvara u djelima, kao da je to on sam, kaže: Gospodin me stvori kao počelo svoga djela.

Nadalje lik mudrosti je ostvaren u djelima da bi svijet u njoj upoznao Riječ, svoga Stvoritelja, a Oca po Riječi. To isto uči i Pavao: Što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima vidi. Stoga Riječ po naravi nikako nije stvorena, već ono mjesto treba razumjeti o mudrosti, koja u nama uistinu jest i kaže se da jest.

Ipak ako oni ne žele imati vjeru, neka nam odgovore da li je u stvorenim stvarima neka mudrost ili ne? Ako nije, zašto se onda Apostol tuži ovim riječima: Kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću? Ako nema nikakve mudrosti, zašto se u Svetom pismu spominje mnoštvo mudraca? Jer prestrašen mudrac kloni se zla i s mudrošću se gradi kuća.

Propovjednik također veli: Mudrost će čovjekova osvijetliti njegovo lice; isto tako bojažljivce opominje: Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.

Da je u stvorenim stvarima mudrost, to i ovim riječima svjedoči Sirahov sin: Izlio ju je na sva djela svoja, na svako tijelo prema veličini njegovoj, i obdario njome one koji ga ljube. To izlijevanje nipošto ne označuje narav Mudrosti koja je po sebi i koja je jedinorođena, već narav mudrosti koja je izražena u svijetu; što je, dakle, nevjerojatno ako ona, koja je stvoriteljica i prava Mudrost, čiji je lik ili slika mudrost i znanje što je u svijetu izliveno, o samoj sebi kaže: Gospodin me je stvorio u djelima svojim? Nije naime mudrost što je u svijetu stvoriteljica, već je stvorena u djelima prema riječima: Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

OTPJEV Mudr 7, 22. 23; 1 Kor 2, 10

R. U mudrosti je Duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, dubok, okretan, dobrohotan, nezaprečiv; * On je svemoćan, svenadzoran, što prodire kroza sve duše.
O. Duh sve proniče, i dubine Božje. * On je.

Molitva

Svemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.