Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Razbudi naše ufanje,
Proštenja svakog Izvore,
Operi ruke kaljave.
Ko tuđi svijetom lutamo,
Ko prognanici stupamo,
O Vođo naš i Pastiru!
O Istino, o Ljubavi,
O Vrelo svake radosti!
Što tebe motri u nebu!
U poslu našem dnevnome
Ti srca k sebi uzdigni,
Za dobro spremni budemo.
Gospodstvo, slava, hvala, čast
Sa Ocem Sinu višnjemu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37). I.
Ant. 1. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Slava Ocu.
Ant. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.
II.
Ant. 2. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.
III.
Ant. 3. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!
Iz Knjige proroka Ezekiela
12, 1-16
Prorok simboličkim činom oponaša izgnanstvo naroda
U one dane dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji! Ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički. Zato, sine čovječji, spremi izgnanički zavežljaj i njima na oči obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnički. Obdan, njima na oči, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a iziđi obnoć na njihove oči kao što se odlazi u izgnanstvo. Njima na oči prokopaj zid i kroza nj izađi. I njima na oči vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noći iziđi. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!«
Učinih kako mi bijaše zapovjeđeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a obnoć prokopah zid rukama i njima na oči po mrkloj noći vrgoh zavežljaj na ramena.
Ujutro mi dođe riječ Gospodnja: »Sine čovječji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnički: ‘Što to radiš?’ ti mu reci: Ovako govori Gospodin Bog! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.
Reci: Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako će biti njima: svi ćete se morati seliti u izgnanstvo! Knez njihov morat će vrći zavežljaj na ramena i po mrkloj noći izaći. Prokopat će zid da izađe kroza nj, i lice će pokriti rukama da očima ne vidi zemlje. Ja ću mu razapeti mrežu, i uhvatit će se u moju zamku, i odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neće ugledati i ondje će život ostaviti. A sve one oko njega, pomagače i čete, raspršit ću u sve vjetrove i svoj mač ću trgnuti na njih.
A kad ih raspršim među narode i rasijem po zemljama, znat će da sam ja Gospodin. Ipak, ostavit ću nekolicinu koji će umaći maču, gladi i kugi, da među narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Gospodin.«
OTPJEV Ez 12, 15; Ps 89, 31. 33
R. Kad ih raspršim među narode i rasijem po zemljama, * znat će da sam ja Gospodin.
O. Ako ostave moj Zakon i ne budu hodili po naredbama mojim, šibom ću kazniti nedjelo njihovo. * Znat će.
Iz Govorā O pastirima, svetog Augustina, biskupa
(Govor 46, 9; CCL 41, 535-536)
Budi uzor vjernicima
Kad je Gospodin rekao što pastiri vole, kazao je i što zanemaruju, a mane su ovaca nadaleko poznate. Malo je ovaca zdravih i debelih, koje postojano uzimaju hranu istine i dobru pašu od Božje darežljivosti. Ali zli pastiri takove ne štede. Malo im je što se ne brinu za malaksale, slabe, zalutale i izgubljene. I te jake i debele ubijaju, koliko je do njih. A one ipak žive. Žive po milosrđu Božjem. A što se tiče zlih pastira, oni ih ubijaju. Možda pitaš: »Kako ih ubijaju?« Pružajući im slab primjer lošim životom. Zar je uzalud rečeno slugi Božjem, koji je dobio odličan položaj među udovima Vrhovnog Pastira: Svima sam sebe pokaži uzorom dobra vladanja? I: Budi uzor vjernicima.
Kad i jaka ovca vidi da njezin pretpostavljeni uglavnom loše živi, kad svoje oči odvrati od pravila Gospodnjih i upravi ih na čovjeka, počne u svom srcu ovako govoriti: »Ako moj pretpostavljeni tako živi, tko sam ja pa da i ja ne činim ono što on čini?« Time ubija jaku ovcu. Dakle, ako ubija jaku ovcu, što će učiniti od ostalih, kad slabim životom ubija ono što on nije ojačao, nego možda snažno našao?
Sasvim iskreno vam govorim, opet vam govorim, iako ovce žive, iako su ovce jake u riječi Gospodnjoj i drže se onoga što su čule od svoga Gospodina: Činite što vam reknu, a nemojte činiti što oni čine, ipak tko pred svijetom slabo živi, koliko je do njega, ubija onoga koji ga promatra. Nek se dakle ne ispričava da onaj nije mrtav. Onaj je doduše živ, ali je on sam ubojica. Isto je tako kad razbludan čovjek s požudom pogleda ženu i griješi bludno, iako je ona čista. Gospodinova je, naime, izjava istinita i jasna: Tko god s požudom pogleda ženu, već je u svome srcu sagriješio. Nije se približio njezinoj ložnici, ali se već valja u grijehu u svojoj nutarnjoj ložnici, to jest u svome srcu.
Tako i svaki onaj koji zlo živi pred onima kojima je pretpostavljen, koliko je do njega, ubija i jake. Tko ga nasljeduje, umire; a tko ga ne nasljeduje, živi. A ipak, koliko je do njega, obojicu ubija. Zato Pismo kaže: I što je pretilo ubijate i ovce moje ne pasete.
OTPJEV Lk 12, 48; Mudr 6, 6
R. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. * Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.
O. Nemilosrdno će Gospodin suditi onima koji drugima predstoje. * Kome.
Bože, Stvoritelju i Svedržitelju. Daj da ti služimo svim srcem te iskusimo darove tvoje ljubavi. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.