Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Za jednog pastira:
Slavimo evo blagdan našeg sveca;
Sve mnoštvo zato pobožno ti pjeva
Zahvalne pjesme.
Za papu:
Da bi sva zemlja ovčinjak tvoj bila,
Svetac je ovaj upravljao vjerno
Po tvojoj volji.
Za biskupa:
Višnjim ga svetim okrijepi on darom;
Postavi njega paziti i čuvat
Posvećen narod.
Za svećenika:
Svećenik vjeran on da tebi bude
I kao čuvar, vođa stalan, budan
Puk tvoj da hrani.
Slijepome svjetlo, nevoljniku snaga,
Brižljivi otac svakome i svima,
Svega pokretač.
Svetac nek ovaj učitelj nam bude.
Svetim životom prispjet daj nam k slavi
Slijedeći tebe.
I tebi, Kriste, Spasitelju divni,
Nek cijelim svijetom odzvanja vam slava
Sa Svetim Duhom. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).
I.
Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
II.
Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
III.
Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Gospodine, kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga.
Iz Knjige proroka Jeremije
29, 1-14
Jeremijina poslanica izgnanicima izraelskim
Evo, ovo su riječi poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema posla Ostatku izgnanstva – starješinama, svećenicima i prorocima i svemu preostalom narodu što ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bijaše odveo u Babilon, pošto kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odličnici judejski i jeruzalemski, kovači i bravari ostaviše Jeruzalem. Poslanica je poslana po Elasi, sinu Šafanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon Nabukodonozoru, kralju babilonskom. Evo sadržaja:
»Ovako govori Gospodin nad Vojskama, kralj Izraelov: Svima izgnanicima koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon! Gradite kuće i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! Ženite se i rađajte sinove i kćeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kćeri, da i oni rađaju sinove i kćeri. Množite se da se ne smanjite! Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Gospodinu jer na njezinu miru počiva i vaš mir!
Jer ovako veli Gospodin: Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto. Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Gospodnja – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. I pustit ću da me nađete – riječ je Gospodnja. Izmijenit ću udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah – riječ je Gospodnja. I vratit ću vas na mjesto odakle vas u izgnanstvo odvedoh.
Ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci koji su među vama, vaši gataoci! Ne povodite se za snovima koje oni sanjaju! Jer oni vam laž prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao – riječ je Gospodnja.«
OTPJEV Ps 105, 1. 4; Sir 2, 10
R. Hvalite Gospodina i zazivajte mu ime. * Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!
O. Znajte da se nikad nije postidio tko se uzdao u Gospodina. * Tražite.
Iz Homilija o proroku Ezekielu, svetoga Grgura Velikog, pape
(Knj. 1, 11, 4-6: CCL 142, 170-172)
Iz ljubavi prema Kristu ni sebe ne štedim od njegovih riječi
Sine čovječji, postavljam te stražarom domu Izraelovu. Valja zapaziti kako se o onom koga Gospodin šalje propovijedati objavljuje da je stražar. Stražar naime uvijek stoji na visoku da bi izdaleka razvidio sve što se ima dogoditi. Tako i svatko tko je postavljen za narodnog stražara valja da je životom na visoku, da bi mogao biti od koristi svojim predviđanjem.
Koliko li su za me teške riječi što ih izgovaram: govoreći sam sebe ranjavam. Jer niti moj jezik propovijeda kako dolikuje, niti život moj slijedi koliko bi trebalo ono što jezik kaže.
Ne niječem da sam tome sam krivac: vidim svoju mlitavost i nemar. Možda će samo priznanje krivnje u blagog suca postići oproštenje. Dok bijah u samostanu, uspijevao sam obuzdati jezik od dokonih stvari i gotovo stalno držati duh pri nakani molitve. No otkad podložih svoja leđa dušobrižničkom teretu, duh više nije sposoban biti neprestano sabran u sebi, jer je podijeljen na mnogo šta.
Prisiljen sam naime razrješivati slučajeve sad Crkava, sad samostanâ; često moram mjeriti živote i djela pojedinaca; čas preuzimam na sebe građanske poslove, čas uzdišem zbog provala barbarskih mačeva i plašim se vukova koji vrebaju na povjereno mi stado. Čas sam prisiljen brinuti se za imovinu da ne bi ponestalo pomoći onima po kojima se obdržava pravilo stege, drugi čas pak moram ravnodušno podnositi neke otimače ili im se suprotstavljam nastojeći da se očuva ljubav.
Kad se pamet, tako rastrgana i razdijeljena, navodi da misli na tolike i takve stvari, kad će ući u se da bi se sva usredotočila na propovijedanje i da ne bi odstupala od službe naviještanja? Jednako tako, budući da često dolazim u dodir sa svjetovnim ljudima, kako to iziskuje mjesto, ponekad popuštam glede stege jezika. Jer ako se držim u trajnoj strogosti samonadzora, znam da će me slabiji izbjegavati i da ih nikada neću privesti onome što želim. To je razlog zašto strpljivo slušam i onda kada često govore i nevažne stvari. No, kako sam i sām slab, i ja, ubrzo povučen u besposleno pričanje, rado počinjem razgovarati o onome što sam ispočetka slušao protiv volje. Tu gdje mi je bilo mrsko pasti, ugodno je ležati.
Jesam li ja onda stražar, i kakav sam stražar, kad ne prebivam na brijegu djela, već i sad ležim u dolini slabosti? Moćan je doista stvoritelj i otkupitelj ljudskoga roda pa može meni nedostojnomu dati i uzvišenost života i djelotvornost jezika. Iz ljubavi prema njemu ni sebe ne štedim od njegovih riječi.
OTPJEV
R. Crpeći ćudoredne i otajstvene poduke na izvoru Svetog pisma, rijekama evanđelja je natapao narode. * Umro je, ali još govori.
O. Poput orla je prošao svijetom, silnom ljubavlju se brinuo za velike i male. * Umro je.
Bože, ti se milosrdno brineš za svoj narod i ljubavlju njime upravljaš. Po zagovoru svetoga pape Grgura daj duha mudrosti poglavarima Crkve, da se pastiri zauvijek raduju što im stado napreduje u svetosti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.