Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Pomozi nam u poslu tom!
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Sva djela naša započnu.
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
S njom nestalo u svjetlosti.
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Neprestano te slaviti.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili, po danu:
Živote, nado vjernika!
Ti put si dobra, začetnik,
Ti svjetskog mira graditelj!
Što žele i što uspiju,
To dar je tvoje ljubavi,
To snaga tvoja izvodi.
Probudi vjeru stamenu,
Za dobra djela poletnim
Potakni sve nas ufanjem.
Ti srca grešna očisti,
I vatrom marne ljubavi
Pobudi na dobrohotnost.
Nek bude slava vječita
Koj život vječni puku svom
U rajskom domu neka da. Amen.
Ps 31 (30). Pouzdana molitva nevoljnika
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23, 46).
I.
Ant. 1. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.
Tebi se, Gospodine, utječem, †
o da se ne postidim nikada: *
u svojoj me pravdi izbavi!
Prikloni k meni uho svoje, *
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite, *
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, *
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, *
jer ti si moje utočište.
U tvoje ruke predajem duh svoj: *
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Ti mrziš one koji štuju ništave kumire, *
a ja se u Gospodina uzdam.
Radosno ću klicat tvojoj milosti, †
jer si na moju bijedu pogledao, *
pomogao u tjeskobi duši mojoj.
Nisi me predao u ruke dušmana, *
noge si mi na prostran put izveo.
Ant. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.
II.
Ant. 2. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.
Smiluj mi se, Gospodine,
jer sam u tjeskobi, *
od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
Život mi se troši u gorčini, *
ljeta moja u jecanju.
U muci mi se iscrpila snaga, *
i kosti su moje klonule.
Dušmanima svojim ruglo postadoh, †
susjedima podsmijeh, znancima strašilo; *
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi, *
postadoh ko razbijena posuda.
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: †
sastaju se protiv mene *
i smišljaju kako da mi život oduzmu.
A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; *
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja: †
istrgni me iz ruke dušmana *
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim, *
po svojoj me dobroti spasi.
Ant. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.
III.
Ant. 3. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.
O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, *
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu *
na očigled sinovima čovječjim.
Zaklanjaš ih štitom lica svoga *
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš *
od jezika svadljivih.
Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu *
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
U tjeskobi svojoj već mišljah: *
»Odbačen sam od pogleda tvoga.«
Ali ti si čuo glas mog zaziva *
dok sam tebi vapio.
Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi: *
čuva Gospodin svoje vjernike,
a obilno vraća onima *
koji postupaju oholo.
Budite hrabri i jaka srca, *
svi koji se u Gospodina uzdate!
Ant. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.
Istinom me svojom, Gospodine, vodi i pouči me.Jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Iz Knjige proroka Jeremije
19, 1-5. 10 – 20, 6
Simbolički čin: razbijeni vrč
Ovako mi reče Gospodin: »Idi i kupi vrč glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i svećeničkih. Pođi u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lončarskih. Ondje proglasi riječi koje ću ti kazati. Reci im: ‘Čujte riječ Gospodnju, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo dovodim nesreću na ovo mjesto, te će svima koji to čuju u ušima zazujati. Zato što su me ostavili i otuđili ovo mjesto prinoseći kâd tuđim bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; i zato što pogradiše uzvišice Baalove da mu spaljuju sinove kao žrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo što na um palo.’
Razbij vrč pred očima svojih pratilaca i reci im: ‘Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Tako ću razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija sud lončarski, te se više ne da popraviti. U Tofetu će se ukapati, jer inače neće biti mjesta za ukapanje. Tako ću postupiti s ovim mjestom – riječ je Gospodnja – i sa stanovnicima njegovim. I učinit ću grad ovaj sličnim Tofetu. I sve kuće jeruzalemske i kuće kraljeva judejskih bit će onečišćene kao mjesto Tofet: sve kuće kojima se na krovovima kâd prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuđim bogovima.’«
Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Gospodin bijaše poslao da prorokuje, stade u predvorju Doma Gospodnjeg, te uze govoriti svemu narodu: »Ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, dovest ću na ovaj grad i na sve njegove gradiće sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukrutiše vratove svoje ne slušajući riječi mojih.’«
A svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Gospodnjeg, ču kako Jeremija prorokuje te riječi. I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Gospodnjem. A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: »Gospodin te više ne zove Pašhur, već ‘Užas odasvud’. Jer ovako govori Gospodin: ‘Evo predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim ćeš očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti. I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti, i sve blago kraljeva judejskih, predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti. A ti ćeš se, Pašhure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon ćeš doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao.’«
OTPJEV Mt 23, 37; usp. Jr 19, 15
R. Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su k tebi poslani! * Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste.
O. Ukrutio si vrat svoj da ne čuješ riječi moje. * Koliko.
Iz knjižice Nasljeduj Krista
(Knj. 3, 3)
Ja sam poučavao proroke
Poslušaj, sinko, riječi moje, riječi premile, koje nadilaze filozofa i mudraca ovoga svijeta. Riječi su moje duh i život i ne smiju se prosuđivati po ljudskom shvaćanju.
Ne smiju se tumačiti po taštoj samodopadnosti, nego ih valja šutke saslušati i prihvatiti sa svom poniznošću i s velikom čežnjom.
I rekoh: Blago onomu koga ti, Gospode, odgajaš i u zakonu svojemu poučavaš, da mu dadneš mir u zle dane i da ne ostane bez utjehe na zemlji.
Ja sam, govori Gospodin, poučavao proroke od početka i ne prestajem sve dosada govoriti svima, ali mnogi su na moj glas gluhi i tvrdi.
Mnogi radije slušaju svijet nego Boga, spremnije slijede pohotu svoga tijela nego volju Božju.
Svijet obećaje vremenite i sitne stvari, i služe mu veoma požudno; a ja obećajem najvrednije i vječne stvari, pa ipak srca ljudska ostaju ledena.
Tko služi i u svemu se pokorava meni tako brižno, kao što služi svijetu i njegovim gospodarima?
Zastidi se dakle, lijeni i čangrizavi slugo, što su oni spremniji za propast, nego ti za život.
Oni se više vesele taštini, nego ti istini. I oni se često prevare u svojoj nadi, a moje obećanje nikoga ne vara, niti pušta praznoga koji se u me pouzdaje.
Što sam obećao, to ću i dati; što sam rekao, to ću i ispuniti; samo ako to ostane vjerno u mojoj ljubavi do konca.
Ja nagrađujem sve dobre i kušam jako sve pobožne duše. Zapiši riječi moje u srcu svome i marljivo o njima razmišljaj, jer će ti biti veoma potrebne u vrijeme kušnje.
Čega ne razumiješ dok čitaš, shvatit ćeš u vrijeme pohoda.
Na dvostruki način običavam pohoditi svoje izabrane, naime kušnjom i utjehom.
I dvije im pouke dajem svakodnevno; jednu: koreći njihove mane; drugu: potičući ih na veće kreposti. Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već suca svojega u posljednji dan.
OTPJEV Izr 23, 26; 1, 9; 5, 1; 4, 20
R. Daj mi, sine moj, srce svoje i neka oči tvoje raduju putovi moji, * da se ljupki vijenac postavi na glavu tvoju.
O. Sine moj, čuj mudrost moju, prigni uho svoje mojim besjedama. * Da se ljupki.
Silni Bože, što god je dobro, od tebe je. Usadi nam u srce ljubav prema tebi, umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobro i budnim okom čuvaj što si odgojio. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.