Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Za jednog pastira:
Slavimo evo blagdan našeg sveca;
Sve mnoštvo zato pobožno ti pjeva
Zahvalne pjesme.
Za papu:
Da bi sva zemlja ovčinjak tvoj bila,
Svetac je ovaj upravljao vjerno
Po tvojoj volji.
Za biskupa:
Višnjim ga svetim okrijepi on darom;
Postavi njega paziti i čuvat
Posvećen narod.
Za svećenika:
Svećenik vjeran on da tebi bude
I kao čuvar, vođa stalan, budan
Puk tvoj da hrani.
Slijepome svjetlo, nevoljniku snaga,
Brižljivi otac svakome i svima,
Svega pokretač.
Svetac nek ovaj učitelj nam bude.
Svetim životom prispjet daj nam k slavi
Slijedeći tebe.
I tebi, Kriste, Spasitelju divni,
Nek cijelim svijetom odzvanja vam slava
Sa Svetim Duhom. Amen.
Ps 35 (34), 1-2. 3c. 9-19. 22-23. 27-28. Gospodin, spas u progonstvu
Saberu se … i zaključe Isusa uhvatiti na prijevaru i ubiti (Mt 26, 3. 4).
I.
Ant. 1. Gospodine, ustani mi u pomoć.
Optuži, Gospodine, tužitelje moje *
i napadni one koji mene napadaju!
Stavi oklop, uzmi štit svoj †
i ustani meni u pomoć! *
Reci mojoj duši: »Ja sam tvoje spasenje.«
A moja će duša klicati u Gospodinu, *
radovat će se u spasenju njegovu.
Sve će kosti moje govoriti: *
Tko je, Gospodine, poput tebe
koji ubogog spasavaš od silnika, *
jadnika i siromaha od pljačkaša?
Ustadoše svjedoci opaki: *
pitaju me za ono što ne znam.
Vraćaju mi zlo za dobro, *
duša moja zapada u osamu.
Ant. Gospodine, ustani mi u pomoć.
II.
Ant. 2. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.
A ja sam u bolesti njihovoj nosio kostrijet, †
dušu svoju postom morio, *
i molitva mi se u krilo vraćala.
Kao za prijateljem, za bratom – obilažah tužan; *
od žalosti se pogurih
kao onaj što za majkom žali.
A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, †
skupiše se protiv mene da udare iznenada, *
i bez prestanka oni me razdiru.
Ruglom na ruglo iskušavaju me *
i zubima škripaju na mene.
Ant. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.
III.
Ant. 3. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.
Gospodine, dokle ćeš gledati? †
Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, *
otmi lavovima jedino dobro moje!
Zahvalit ću ti u velikom zboru, *
slavit ću te među pukom brojnim.
Nek se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, *
nek ne namiguju očima
oni koji me nizašto mrze!
Ti sve vidiš, Gospodine! Nemoj šutjeti! *
Gospodine, od mene se ne udaljuj!
Preni se, ustani da me obraniš, *
Bože moj, Gospodine, vodi parnicu moju!
Nek radosno kliču
kojima je pravo moje na srcu, *
i nek svagda govore:
»Velik je Gospodin! *
Milo mu je spasenje sluge njegova!«
A moj će jezik kazivati pravdu tvoju, *
i hvalu tebi navijeke.
Ant. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.
Čuvaj, sine, riječi moje.Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ.
Iz Knjige proroka Jeremije
4, 5-8. 13-28
Opustošitelj dolazi sa sjevera
Ovako govori Gospodin: »Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vičite punim glasom i recite: ‘Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrđene! Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreću sa Sjevera, veliku propast.’ Lav se podiže iz čestara svoga, zatornik naroda izađe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove će tvoje razoriti, nestat će im žitelja. Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, naričite, jer rasplamtjela jarost Gospodnja nas nije mimoišla.
Gle: diže se ko oblačine, kola mu slična vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo! Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi? Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreću.
Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih; poput čuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene – riječ je Gospodnja. Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše. To je tvoja nesreća! Kako je gorka, kako li pogađa u srce!
Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne. Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena. Dokle ću gledati bojne znakove, slušati pozive roga? Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaćaju, mudri su tek za zlodjela, al’ činiti dobro ne umiju.
Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna; nebesa: svjetlost im iščezla. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Gospodin žestinom gnjeva svoga. Da, ovako govori Gospodin: Sva će zemlja biti poharana, ja ću joj zadati posljednji udarac. Na to će se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gȍre, potamnjeti. Jer rekoh, i neću se raskajati, odlučih i neću odustati.«
OTPJEV Usp. Jr 4, 24-26; 8, 18; Ps 85, 5
R. Pred gnjevom tvojim, Bože, sva se zemlja trese, ali ti, Gospodine, smiluj se. * Ne daj da to bude svršetak.
O. Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, i odbaci zlovolju prema nama! * Ne daj.
Iz Ispovijesti svetog Augustina, biskupa
(Knj. 7, 10, 18; 10, 27: CSEL 33, 157-163. 255)
O vječna istino, o istinita ljubavi, o ljubljena vječnosti!
Opomenut tako da se vratim samome sebi, ušao sam pod tvojim vodstvom u svoju nutrinu; to sam mogao jer si ti postao mojim pomoćnikom. Ušao sam i vidio slabašnim okom svoje duše iznad istoga oka svoje duše, iznad svoga duha svjetlo nepromjenljivo, ne ovo obično svjetlo i vidljivo svakom tijelu niti je ono bilo kao od iste naravi, samo veće, kao kad bi ovo svjetlo mnogo i mnogo jasnije svijetlilo i sve stvari obuzelo svojom veličinom. Ne, ono svjetlo nije bilo takvo, nego drugo, mnogo drugačije od svih ovih. Niti je tako bilo iznad moga uma kao ulje nad vodom, ili nebo nad zemljom, nego ono bijaše više, jer me je ono stvorilo, a ja bijah niže, jer sam bio stvoren od njega. Tko pozna istinu, pozna to svjetlo.
O vječna istino, istinita ljubavi, o ljubljena vječnosti! Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću. Čim sam te upoznao, ti si me podigao k sebi da vidim kako ima nešto što bih trebao vidjeti i kako još nisam takav da bih mogao vidjeti. Zabliještio si moj slabi pogled zračeći u me žestoko i ja uzdrhtah od ljubavi i straha. I spoznah da sam daleko od tebe u kraju gdje je sve različno od tebe, i bilo mi je kao da čujem tvoj glas iz visine: »Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me jesti. I nećeš ti mene pretvarati u sebe kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene.«
Tražio sam put na kojem bih skupio snage koja bi me osposobila da uživam tebe, ali ga nisam nalazio dok nisam zagrlio Posrednika između Boga i ljudi, čovjeka Isusa Krista, koji je iznad svih stvari, Bog, blagoslovljen uvijeke, njega koji nas zove govoreći: Ja sam put, istina i život, i hranu, koju još bijah preslab uzimati, miješa s tijelom, jer Riječ tijelom postade, da nam tvoja mudrost, po kojoj si sve stvorio, bude mlijekom u ranom djetinjstvu.
Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim.
OTPJEV
R. O istino, svjetlo srca moga, ne govore mi moje tame; lutao sam i tebe se sjetih. * I evo vraćam se umoran i žudim za tvojim izvorom.
O. Nisam ja sâm svoj život; loše živih po sebi, u tebi oživljujem. * I evo.
Obnovi, Gospodine, u svojoj Crkvi duh kojim si prožeo svetog biskupa Augustina. Njime i nas ispuni da žeđamo za tobom, vrelom prave mudrosti, i tražimo tebe, počelo višnje ljubavi. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.