Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
Pobudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
U rajskom domu neka da. Amen.
Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika
Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6). I.
Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †
Kako je dobar Bog čestitima, *
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše, *
jer bezbožnicima zavidjeh *
motreći sreću grešnikâ.
Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.
Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.
Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: »Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?«
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Slava Ocu.
Ant. Kako je dobar Bog čestitima. †
II.
Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
Jesam li dakle samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan, *
i kaznu jutro za jutrom?
Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al’ mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš *
u propast ih obaraš.
Kako učas stravom postadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao san kada se čovjek probudi, *
tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im
kada se preneš!
Slava Ocu.
Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
III.
Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog koji ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.
Slava Ocu.
Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje.Od meda su slađe ustima mojim.
Iz Knjige proroka Izaije
3,1-15
Prijekor Jeruzalemu
Gle, Gospod, Bog nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoć u kruhu i pomoć u vodi, junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i starješinu, pedesetnika i odličnika, savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem. »A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju.«
Ljudi se glože jedan s drugim, i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika, te svatko brata hvata u očinskoj kući: »Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!«
A on će se, u dan onaj, braniti: »Neću da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara.« Jeruzalem se ruši, i pada Judeja, jer im se jezik i djela Gospodinu protive, te prkose pogledu Slave njegove.
Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju. Kažite: »Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih! Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih.« Deran tlači narod moj, i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš.
Ustade Gospodin da se popravda s narodom svojim, Gospodin dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: »Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kućama što oteste siromahu. S kojim pravom narod moj tlačite i gazite lice siromaha?« – riječ je Gospodina, Boga nad Vojskama.
OTPJEV Iz 3, 10. 11. 13
R. Kažite: Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih! * Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih.
O. Gospodin dolazi na sud, dolazi da sudi narode. * Jao.
Iz Poučnih knjiga o Jobovoj knjizi, svetoga Grgura Velikog, pape
(Knj. 3, 39-40: PL 75, 619-620)
Izvana borbe, iznutra strepnje
Sveti muževi zahvaćeni ratom nevolja u jedno te isto vrijeme jedne koji udaraju a druge koje savjetuju podnose, jednima suprotstavljaju štit strpljivosti a na druge bacaju koplja nauke; za jedan i drugi način borbe podižu se čudesnim umijećem kreposti; da iznutra izopačeno mudro pouče, a izvana protivno snažno prezru; ovo poučavajući ispravljaju, ono podnoseći potiskuju. Neprijatelje koji se podižu strpljivošću nadvladavaju a slabe građane suosjećanjem privode spasenju: onima se opiru da i druge za sobom ne povuku; za ove se boje da posve ne izgube život pravednosti.
Pogledajmo vojnika Božjeg tabora gdje se protiv jednog i drugog bori: Reče: Izvana borbe, iznutra strepnja. Nabraja ratove koje izvana podnosi kad kaže: Pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće. A dodaje kakve u tom ratu protiv protivnika baca strijele: U trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji. No zahvaćen tolikim borbama, neka kaže kakvom zaštitom straže čuva i tabor. Jer dodaje: Osim toga, uz ono što je izvana, salijetan je svakodnevno, briga za sve crkve. Evo na sebe odvažno prima borbe i milosrdno se zalaže da zaštiti bližnje. Priča o zlima koje podnosi, pridodaje dobra koja udjeljuje.
Promislimo, dakle, kakav je napor u jedno te isto vrijeme izvana podnositi protivštine, a iznutra slabosti štititi. Izvana borbe podnosi, jer se udarcima razdire, lancima se veže; iznutra strah podnosi, jer se straši da muku ne sebi nego učenicima ne nanese. Zato njima i piše: Nitko neka se ne pokoleba u tim nevoljama. Sami znate da smo u to stavljeni. U vlastitoj muci bojao se pada drugih, da ne bi učenici, dok upoznaju njega radi vjere kažnjena bičevima, odbili da se priznaju vjernima.
O silnog li izraza ljubavi! Prezire što sam trpi, i brine se da učenici u srcu ne bi trpjeli nešto od krivog uvjerenja. U sebi prezire rane tijela a u drugima liječi rane srca. Vlastito je pravednicima da podnoseći u boli svoje nevolje, ne prestaju se brinuti za korist drugih; i dok sami žale protivštine koje podnose, drugima proviđaju svojom poukom ono što je nužno, i boluju kao neki veliki liječnici kada su udareni. Sami podnose rezove rana, a drugima pružaju lijekove ozdravljenja.
OTPJEV Usp. Job 13, 20-21; Jr 10, 24
R. Ne sakrivaj me, Gospodine, od svoga lica; digni s mene tešku svoju ruku * i užasom svojim ne straši me.
O. Kazni me, Gospodine, ali po pravici, ne u gnjevu, da me ne zatreš. * I užasom.
Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra. Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja, koja nadilaze svaku želju. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.