Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 89 (88), 39-53. Žalopojka nad razorenjem kuće Davidove
I podiže nam snagu spasenja u domu Davida (Lk 1, 69). IV.
Ant. 1. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
A sada ti ga odbi i odbaci, *
razgnjevi se na pomazanika svoga.
Prezre Savez sa slugom svojim, *
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove, *
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu, *
na ruglo je susjedima svojim.
Podiže desnicu dušmana njegovih, *
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova, *
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini, *
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove, *
sramotom ga pokrio.
Slava Ocu.
Ant. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
V.
Ant. 2. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Tȁ dokle ćeš, Gospodine! †
Zar ćeš se uvijek sakrivati? *
Hoće li gnjev tvoj ko oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj, *
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? *
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska *
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Gospodine, ruga slugu svojih: *
u srcu ga nosim od naroda mnogih:
ruže dušmani tvoji, Gospodine, *
ruže korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Gospodin dovijeka! *
Tako neka bude. Amen!
Slava Ocu.
Ant. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Ps 90 (89). Neka slava Gospodnja bude nad nama
Jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan (2 Pt 3, 8).
Ant. 3. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Gospodine, ti nam bijaše okrilje *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi, †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Nauči nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Tȁ dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu.
Ant. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Iz Knjige proroka Miheja
4, 14 – 5,7
Mesija – on je mir
Ovako govori Gospodin: »Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po licu udaraju Suca Izraelova. A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. Zato će ih Gospodin ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj. On će se uspraviti, na pašu izvodit svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. On – on je mir!
Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore, podići ćemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova. Zemlju asirsku oni će mačem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama. I on će nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo.
Tada će Ostatak Jakovljev, među brojnim narodima, biti kao rosa koja od Gospodina dolazi, kao kapljice kiše na travi koja ne čeka na čovjeka niti iščekuje sina čovječjeg. Tada će Ostatak Jakovljev, među brojnim narodima, biti kao lav među šumskim zvijerima, kao lavić među ovčjim stadima: svaki put kad prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od njega izbavi.
OTPJEV Mih 5, 1. 4. 5; Zah 9, 10
R. A ti Betleheme, grade Boga Svevišnjega, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena, i veličat će se po svoj zemlji. * I mir će biti na zemlji našoj.
O. On će navijestiti mir narodima, vlast će mu se proširiti od mora do mora. * I mir.
Iz Rasprave O savršenom životu kršćanina, svetoga Grgura Niškog, biskupa
(PG 46, 259-262)
Krista imamo: on nam je mir i svjetlost
On je mir naš koji od dvoga čini jedno. Tvrdeći da je Krist mir, pokazujemo u čemu je pravi poziv kršćanina, ako po tom miru koji je u nama svojim životom izražavamo Krista. On je uništio neprijateljstvo, kaže Apostol. Ne dopustimo stoga ni pod koju cijenu da ono ikada u nama ponovno oživi, već očitujmo da je posve mrtvo. Nemojmo to neprijateljstvo, koje je Bog sjajno dokrajčio radi našega spasenja, na propast svojih duša sada ponovno buditi srdžbom i spominjanjem nepravdi; nemojmo ga ludo oživljavati, kad mora biti mrtvo.
Budući da imamo Krista, koji je mir, dokrajčimo i mi svako neprijateljstvo, da bismo u svome životu slijedili ono što u Kristu vjerujemo.
I kao što je on, porušivši zid, sazdao u sebi od dvoga jedno i tako u jednom čovjeku uspostavio mir – jednako se i mi izmirimo ne samo s onima koji na nas nasrću izvana nego i s onim što u nama samima postavlja zamke, tako da tijelo ne vojuje više protiv duha a duh protiv tijela, već da mudrost tijela podložimo božanskom zakonu, da se ponovno izgradimo u jednoga, novoga i mironosnoga čovjeka, da od dvoga postanemo jedno te imamo u sebi mir.
A u ovome je, vele, mir: da žive u slozi oni koji su bili u razdoru. Zbog toga kad je uklonjen unutarnji rat svojstven našoj naravi, gajeći u sebi mir ostvarujemo mir i očitujemo pravi i vlastiti poziv Kristov koji je u nama. A kad vidimo da je Krist svjetlo istinito, beskrajno daleko od laži, onda smo naučili da je potrebito te i naš život osvijetle zrake pravoga svjetla. Zrake Sunca pravde jesu kreposti koje ižaruju da bi nas prosvijetlile, kako bismo odbacili djela tame te hodili po danu u poštenju; kako bismo prezreli skrovitu gadost a sve radili na svjetlu te i sami postanemo svjetlo pa – što je svjetlu svojstveno – drugima svojim djelima blistamo.
Promatramo li pak Krista kao svoje posvećenje i suzdržavamo li se od svega nevaljala i nečista kako u djelima tako i u mislima, pokazujemo se pravi dionici njegova imena jer djelima a ne riječima očitujemo snagu posvećenja.
OTPJEV Lk 1, 78. 79
R. Pohodilo nas je Mlado sunce s visine, * da upravi noge naše na put mira.
O. Da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj. * Da upravi.
Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim ocem. Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.