Srijeda, 18. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

Dobròstiv Stvorče svemira
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
Od štetnoga nas počinka.
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
Da slavimo te molitvom.
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Da noću valja činiti.
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Oprosti što sagriješismo.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.
Ili, po danu:
Kriste, Svjetlo istinito,
Radost svijeta i milina!
Ti nas smrti oslobodi
Krvlju čistom, životvornom.
Vjerom živom nas obdari,
Jačaj nadu, pouzdanje,
Ljubavlju nam srca krijepi,
Dobrotvornost ti podupri.
Đavla kletog od nas goni,
Dušmansku mu silu slomi,
Duh tvoj blagi bio s nama,
Tijelo naše hram mu budi!
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Slava Ti se svuda ori,
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Psalmodija

Ps 39 (38). Molitva bolesnika u tjeskobi

Stvorenje je podvrgnuto ispraznosti … zbog onoga koji ga podvrgnu u nadi (Rim 8, 20). I.

Ant. 1. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.

Odlučio sam: »Čuvat ću put svoj *
da ne zgriješim jezikom;

usta ću svoja zauzdati *
dokle god preda mnom bude bezbožnik.«

Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, *
ali uzalud – bol mi postade gorča.

U meni srce je gorjelo, *
na samu pomisao buknuo bi oganj.

Tad progovorih svojim jezikom: *
»Objavi mi, Gospodine, moj svršetak

i kolika je mjera mojih dana, *
da znam kako sam ništavan.

Evo, pedljem si mi dane izmjerio, †
život moj je kao ništa pred tobom: *
tek dašak je svaki čovjek.

Poput sjene čovjek prolazi, †
tek dašak je sve bogatstvo njegovo: *
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.«

Slava Ocu.

Ant. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.

II.

Ant. 2. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.

A sada, čemu da se nadam, Gospode? *
Sva je nada moja u tebi!

Izbavi me od svih mojih bezakonja, *
ne daj da ruglo budem luđaku!

Šutim i usta ne otvaram, *
jer tako si ti učinio.

Bič svoj otkloni od mene, *
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

Ti kaznama popravljaš čovjeka, †
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: *
tek dašak je svaki čovjek.

Čuj, Gospodine, molitvu moju, †
vapaje mi poslušaj, *
na suze se moje ne ogluši!

Jer u tebe ja sam došljak, *
pridošlica kao svi oci moji.

Odvrati pogled od mene, da odahnem *
prije nego odem i više ne budem!

Slava Ocu.

Ant. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.

Ps 52 (51). Protiv nasilja klevetnika

Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali (1 Kor 1, 31).

Ant. 3. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.

Što se to hvališ pakošću, *
silniče nesmiljeni?

Neprestano snuješ o propasti, *
jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!

Zlo voliš više nego dobro, *
i laž više nego pravednost!

Mili su ti pogubni govori, *
lažljivi jeziče!

Bog će te zato satrti, *
zauvijek te ukloniti;

iščupat će te iz tvog šatora, *
iskorijeniti iz zemlje živih.

Pravednici će gledati s užasom, *
njemu se smijati:

»Gle čovjeka koji ne uze *
Boga za svoju zaštitu,

već se uzdao u veliko bogatstvo *
i osilio u svojim zločinima!«

A ja, ko zelena maslina u Domu Božjemu, *
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.

Hvalit ću te svagda što si to učinio, †
i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, *
pred licem tvojih pobožnika.

Slava Ocu.

Ant. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.

Duša se moja u njegovu uzda riječ.U Gospodina se duša moja uzda.

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Amosa

9, 1-15

Spasenje pravednih

Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika i govori: »Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima ću satrti glave, što ostane, pod mač ću udariti. Nijedan neće uteći, nitko se neće spasiti. Zariju li se i u Podzemlje, iščupat će ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande ću ih skinuti. Ako se sakriju i navrh Karmela, naći ću ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit ću Zmaju da ih proždre. Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit ću maču da ih sasiječe; upravit ću oči na njih, ali na nesreću, ne na dobro.«

Gospodin Bog nad Vojskama … on dodirne zemlju, i ona se potrese, svi joj stanovnici protuže; diže se sva poput Nila, i spušta ko Rijeka egipatska. On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica – Gospodin mu je ime.

»Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kušani – riječ je Gospodnja. Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira? Gle, oči Gospodina Boga uprte su na grešno kraljevstvo, izbrisat će ga s lica zemlje. Ipak neću sasvim zatrti dom Jakovljev – riječ je Gospodnja. Jer, gle, zapovijed ću dati i rastresti dom Izraelov među sve narode, ko što se trese žito u rešetu, da ni zrnce na zemlju ne padne. Svi grešnici naroda moga od mača će pasti, svi koji kažu: ‘Nije blizu i neće nas stići nesreća.’

U dan ću onaj podići raspalu kolibu Davidovu, zatvorit joj pukotine, popraviti mjesta ruševna, opet je sazidati ko u stara vremena, da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime moje – riječ je Gospodina Boga, tvorca svega toga.

Evo dolaze dani – riječ je Gospodnja – kada će orač stizat žeteoca, mastilac grožđa sijača, kad će planine procuriti mladim vinom, i svi se bregovi prelijevati njime. Okrenut ću sudbinu naroda moga Izraela: obnovit će gradove srušene i živjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i jesti njihov rod. Posadit ću ih u zemlju njihovu, i nikad se više neće iščupati iz zemlje koju im dadoh – veli Gospodin, Bog tvoj.«

OTPJEV Usp. Dj 15, 16-17. 14

R. Da ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje,* vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, govori Gospodin.

O. Bog se pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu, kako je pisano: * Vratit ću se.

Drugo čitanje

Iz Pseudobarnabine poslanice

(Pogl. 19. 1-3. 5-7. 8-12: Funk 1, 53-57)

Put svjetlosti

Ovo je put svjetlosti: ako netko hoće doći do željenog cilja, mora se potruditi svojim djelima. Primili smo i spoznaju kako da hodimo tim putem. Ljubi onoga koji te je sazdao; poštuj onoga koji te je oblikovao; slavu iskaži onome koji te je otkupio od smrti. Budi srcem priprost, a Duhom bogat. Ne prianjaj uz one koji idu putem smrti. Znaj mrziti sve što se Bogu ne mili, znaj mrziti svako licemjerje. Ne napuštaj zapovijedi Gospodnje. Ne uznosi se, već u svemu budi ponizan. Ne pridaji sebi slavu. Ne smišljaj protiv svoga bližnjega zle naume, ne dopusti da ti duša postane obijesna.

Ljubi bližnjega svoga više negoli svoju dušu. Nemoj ubiti dijete u majčinoj utrobi, niti ga ubij nakon rođenja. Ne podigni svoju ruku na svog sina ili svoju kćer, već ih od njihove mladosti uči strahu Gospodnjem. Ne budi pohlepan na dobra svoga bližnjega i nemoj biti lakom. Neka tvoje srce ne prianja uz oholice, već posjećuj ponizne i pravedne.

Što god ti se dogodi, prihvati kao dobro, svjestan da se ništa ne događa bez Boga. Ne budi nepostojan ni dvoličan, jer je smrtna zamka dvoličnost u govoru.

Sva svoja dobra dijeli sa svojim bližnjima i ni o čem ne reci da je samo tvoje, jer ako zajednički posjedujete neraspadljiva dobra, koliko više trebate onda zajednički posjedovati dobra koja propadaju? Ne budi brbljav, jer su usta zamka smrti. Koliko ti je moguće, radi dobra svoje duše, budi čist. Ne pružaj svoje ruke da primaš, a ustežeš ih kad treba davati. Kao zjenicu oka svojega ljubi one koji ti propovijedaju riječ Gospodnju.

Noću i danju spominji se sudnjeg dana i vazda traži društvo svetaca, bilo da navješćuješ riječ bilo da druge potičeš ili razmišljaš kako svojom riječju možeš spasiti dušu. Svojim rukama radi da otkupiš svoje grijehe.

Ne susteži se da daješ i daji bez mrmljanja, i jednog ćeš dana upoznati onoga koji znade bogato nagraditi zauzvrat. Čuvaj što si primio, tomu ništa ne domeći i ništa ne oduzimaj. Zlo neprestano mrzi. Budi pravedan u svom sudu. Nemoj stvarati razdore, nego unosi mir pomirujući protivnike. Javno ispovijedaj svoje grijehe. Nemoj zlom savješću ići na molitvu. To je put svjetlosti.

OTPJEV Ps 119, 101-102

R. Svakog zla puta kloni mi se noga, * da riječ tvoju sačuvam, Gospodine.

O. Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio. * Da riječ.

Molitva

Gospodine, vođo i stvoritelju naš, mi se tobom ponosimo. Nek nad nama bude tvoja dobrota. Obnovi u nama što je tebi drago i sačuvaj što si obnovio. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.