Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 18 (17), 31-51. Zahvalnica
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31). IV.
Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran.
Noge mi dade brze ko u košute *
i postavi me na visine čvrste,
ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da lûk mjedeni napinju.
Slava Ocu.
Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
V.
Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.
Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, nè mogû se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.
Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.
Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinski meni laskaju;
sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.
VI.
Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.
Od dušmana me ljutih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevati tvome imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Otvori, Gospodine, oči moje.Da gledam divote tvoga zakona.
Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
11, 7-29
Protiv lažnih apostola
Braćo, ili sam grijeh počinio što sam vam – ponizujući sebe da se vi uzvisite – besplatno navješćivao Božje evanđelje? Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se. Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!
A što činim i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju. Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. I nikakvo čudo! Tȁ sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.
Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti. Tȁ rado pòdnosīte bezumne, vi umni! Dȁ, pòdnosīte ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi!
Ipak, čime se god tko osmjeljuje – u bezumlju govorim – osmjeljujem se i ja! Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima – preobilno; u tamnicama – preobilno; u batinama – prekomjerno; u smrtnim pogiblima – često. Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće, u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!
Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram?
OTPJEV Gal 1, 11. 12; 2 Kor 11, 10. 7
R. Evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, * niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.
O. Istine mi Kristove u meni, navješćivah Božje evanđelje vama. * Niti ga.
Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskog, biskupa
(Kat. 18, 26-29: PG 33, 1047-1050)
Crkva zaručnica Kristova
»Katolička« Crkva: to je naime vlastito ime ove svetice i majke sviju nas; ona je pak i zaručnica Gospodina našega Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega (jer je pisano: Kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju, i dalje što slijedi) te očituje lik i sliku nebeskog Jeruzalema koji je slobodan i majka svih nas. Dok je nekoć bio neplodan sada je majka brojne djece.
Pošto je naime prva odbačena, u drugoj, tj. katoličkoj Crkvi, kao što veli Pavao, Bog postavi neke prvo za apostole, druge za proroke, treće za učitelje, onda čudesa, onda dari liječenja i zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici i svaku vrst kreposti: spominjem mudrost i razumijevanje, umjerenost i pravednost, milosrdnost i čovječnost te neslomljivu strpljivost u progonstvima.
Ona pak oružjem pravednosti na desno i na lijevo, u slavi i sramoti, kroz progonstva i tjeskobe najprije ovjenča svete mučenike različitim i mnogovrsnim vijencima isprepletenim cvijećem strpljivosti; a sada kad su vremena mirna, milošću Božjom dužne počasti prima od kraljeva, od ljudi velika ugleda te napokon od ljudi svih naroda i vrsta. Koliko god je kraljeva po svijetu, oni imaju granice svoje vlasti; jedina sveta Crkva katolička po čitavom svijetu ima neograničenu vlast. Gospodin je, kako je pisano, postavio mir na njezine granice.
U ovoj svetoj katoličkoj Crkvi, poučeni zapovijedima i slavnim primjerima, imat ćemo kraljevstvo nebesko i kao baštinu polučiti život vječni; njega radi dakako sve podnosimo, da bismo ga od Gospodina zadobili. Svrha što nam je određena nije kakva god sitnica; ne, naši napori idu za tim da postignemo vječni život. Zato i učimo u ispovijesti vjere, da poslije onoga: I u uskrsnuće tijela, to jest mrtvih, o čemu smo govorili, vjerujemo I u život vječni za koji se mi kršćani trebamo boriti.
Dakle, pravi i istinski život je Otac koji po Sinu svima u Duhu Svetome kao iz izvora izlijeva nebeske darove, i po njegovoj su dobroti svima nama ljudima uistinu obećana dobra vječnog života.
OTPJEV Usp. Iz 19, 25; Ps 33, 12
R. Dičan je narod koga blagoslovi Gospodin nad vojskama riječima: * Ti si djelo mojih ruku, Izraele, ti si moja baština.
O. Blago narodu čiji je Gospodar Bog njegov, narod izabran za baštinu. * Ti si djelo.
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.