Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
Pobudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
U rajskom domu neka da. Amen.
Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika
Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6). I.
Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †
Kako je dobar Bog čestitima, *
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše, *
jer bezbožnicima zavidjeh *
motreći sreću grešnikâ.
Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.
Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.
Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: »Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?«
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Slava Ocu.
Ant. Kako je dobar Bog čestitima. †
II.
Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
Jesam li dakle samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan, *
i kaznu jutro za jutrom?
Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al’ mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš *
u propast ih obaraš.
Kako učas stravom postadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao san kada se čovjek probudi, *
tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im
kada se preneš!
Slava Ocu.
Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
III.
Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog koji ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.
Slava Ocu.
Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje.Od meda su slađe ustima mojim.
Iz Prve knjige o Samuelu
17, 1-10. 32. 38-51
Davidova borba s Golijatom
U one dane Filistejci skupiše svoje čete za rat i sastaše se kod Soka u Judeji. Tabor udariše između Soka i Azeke kod Efes Damima. A Šaul i Izraelci skupiše se i utaboriše u Terebintskoj dolini, i svrstaše se za boj protiv Filistejaca. Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila među njima.
Iz filistejskih redova izađe jedan izazivač. Zvao se Golijat, a bio je iz Gata. Visok bijaše šest lakata i jedan pedalj. Na glavi je imao mjedenu kacigu, obučen je bio u ljuskav oklop, a oklop mu težak pet tisuća mjedenih šekela. Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu. Kopljača njegova koplja bila je kao tkalačko vratilo, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela. Pred njim je stupao štitonoša.
On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: »Što ste izašli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite između sebe jednoga čovjeka pa neka siđe k meni! Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi ćemo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda ćete vi biti naše sluge i nama ćete robovati.« Još je Filistejac rekao: »Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi čovjeka da se ogledamo u dvoboju!«
Kad je David došao Šaulu, reče mu: »Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem.« Šaul obuče Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustače mjedenu kacigu, i stavi mu oklop.
Pripasa Davidu svoj mač preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reče Šaulu: »Ne mogu hodati u tome, jer nisam navikao.« Zato sve skinu sa sebe. David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu.
A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti – bijaše David mladić, rumen, lijepa lica. Zato Filistejac reče Davidu: »Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?« I uze proklinjati Davida svojim bogovima. Zatim Filistejac reče Davidu: »Dođi k meni, da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!«
A David odgovori Filistejcu: »Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom, ja idem na te u ime Gospodina Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. Danas će te Gospodin predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav će ovaj zbor znati da Gospodin ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Gospodin gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke.« Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo: kamen mu se zabi u čelo, i on pade ničice na zemlju. Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu.
OTPJEV 1 Sam 17, 37; usp. Ps 57, 4. 5
R. Gospodin koji me izbavio iz ralja lavljih i medvjeđe šape * izbavit će me i iz ruku mojih neprijatelja.
O. Bog je poslao dobrotu svoju i vjernost: dušu je moju izbavio iz lavljih pandža. * Izbavit će me.
(Pismo 3. Alipiju, 1. 5. 6: CSEL 29, 13-14. 17-18)
Iz Pisama svetoga Paulina Nolanskog, biskupa
Bog po Duhu Svetome ostvaruje posvuda u svojima svoju ljubav
To je prava ljubav i pravo poštivanje koje si pokazao da ga u sebi gajiš prema mojoj neznatnosti, ti, uistinu sveti i s pravom blaženi i željeni gospodine. Primio sam naime od našeg Julijana, koji se vratio iz Kartage, pismo koje mi je donijelo toliko svjetlosti o tvojoj svetosti te mi se učinilo da ljubav tvoju ne upoznajem, nego odmah prepoznajem. Jer ta je ljubav očito proizašla iz onoga koji nas je od postanka svijeta za se predodredio i u kojemu postadosmo prije nego što smo i rođeni. Jer on nas je učinio, a ne mi sami. On je učino ono što će se tek zbiti. Oblikovani dakle njegovim predznanjem i djelom, slični po htijenjima, u jedinstvu vjere, odnosno vjerom u jedinstvu, sa spoznajom koja prethodi, sjedinjeni smo ljubavlju, te jedni druge po objavi duha prepoznajemo i prije nego se tjelesno upoznamo.
Zahvaljujmo i dičimo se u Gospodinu. On, jedan i isti, po cijelome svijetu ostvaruje u svojima svoju ljubav po Duhu Svetome, koga je izlio na svako tijelo. Bujicom rijeke razveseljuje svoj grad u kojem te je po zasluzi postavio, po Apostolskoj Stolici, građanima za prvaka: s prvacima svoga naroda. A htio je da i mi, koje prostrte uspravi i siromašne podigne sa zemlje, budemo ubrojeni u vaš red.
Ali ja se kudikamo više radujem onom Gospodnjem daru kojim mi je pružio boravljenje u tvojim grudima i udostojao se pustiti me da uđem u tvoje srce, da bih stekao za se posebno pouzdanje tvoje ljubavi. Pozvan tim službama i darovima nije mi dopušteno da te ljubim bez pouzdanja ili na laku ruku.
A da ti ne bi nešto ostalo o meni nepoznato, znaj da taj prastari grešnik nije nekoć ovako napajao na životnome dašku duh izveden iz tmina i smrtne sjene, niti je nekoć bio stavio ruku na plug ili nosio Gospodinov križ. Tvoje će molitve biti od pomoći da ga mogu donijeti do kraja. Tvojim će se zaslugama nadopuniti ova nagrada, ako svojim zagovorom olakšavaš moje terete. Svetac naime koji pomaže onomu što se trudi – ne usuđujem se reći bratu – bit će uzvišen kao veliki grad.
Poslao sam tvojoj svetosti jedan kruh radi jedinstva. U njemu je sadržana čvrstoća Trojstva. Udostojivši se blagovati taj kruh, učinit ćeš da on postane blagoslovljeni kruh.
OTPJEV Sir 31, 8. 11. 10
R. Blago bogatašu koji se našao bez krivnje i koji nije trčao za zlatom niti se uzdao u novac i bogatstvo. * Njegova će dobra biti trajna u Gospodinu.
O. Mogao je zgriješiti, a nije zgriješio, i zlo učiniti, a nije učinio. * Njegova.
Bože, ti si nekoć podigao svetog biskupa Paulina da bude primjer ljubavi prema siromašnima i uzor pastirske revnosti. Udijeli nam da slavimo njegove zasluge i nasljedujemo njegovu dobrotvornost. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.