4. nedjelja uskrsnog vremena (Nedjelja Dobrog pastira) – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Antifona 1
IV. Vazm. nedj.: Aleluja, kamen je odvaljen s vrata groba, aleluja.

Slava Ocu.

Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (Sv. Irenej).

Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina, *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju.«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama – *
on je Kralj slave!«
IV. Vazm. nedj.: Ant. Aleluja, kamen je odvaljen s vrata groba, aleluja.
Antifona 2
IV. Vazm. nedj.: Koga tražiš, ženo? Živog među mrtvima, aleluja.

Slava Ocu.

Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.

Ps 66 (65). Zahvalnica za oslobođenje

O Gospodinovu uskrsnuću i o obraćenju pogana (Hezihije).

Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

I.

Kliči Bogu, sva zemljo, †
opjevaj slavu imena njegova, *
podaj mu hvalu dostojnu.

Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja! *
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.

Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva, *
neka pjeva tvom imenu!«

Dođite i gledajte djela Božja: *
čuda učini među sinovima ljudskim.

On pretvori more u zemlju suhu, †
te rijeku pregaziše. *
Stog se njemu radujmo!

Dovijeka vlada jakošću svojom, †
oči mu paze na narode *
da se ne izdignu ljudi buntovni.

Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, *
razglašujte hvalu njegovu!

Našoj je duši darovao život *
i ne dade da nam posrne noga.

Iskušavao si nas teško, Bože, *
iskušavao ognjem kao srebro.

Pustio si da u zamku padnemo, *
stisnuo lancima bokove naše.

Pustio si da nam zajašu za vrat: †
prošli smo kroz oganj i vodu, *
onda si pustio da odahnemo.
IV. Vazm. nedj.: Ant. Koga tražiš, ženo? Živog među mrtvima, aleluja.
Antifona 3
IV. Vazm. nedj.: Aleluja, ne plači, Marijo, uskrsnuo je Gospodin, aleluja.
II.

S paljenicama ću u Dom tvoj ući, *
zavjete ispuniti pred tobom

što ih obećaše usne moje, *
što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.

Prinijet ću ti paljenice pretile †
s kâdom ovnova, *
žrtvovati volove i jarad.

Dođite, počujte koji se Boga bojite, *
pripòvjedit ću što učini duši mojoj!

Na svoja sam usta njega zvao, *
jezikom ga hvalio.

Da sam u srcu na zlo mislio, *
ne bi me Gospodin uslišio.

No Bog me uslišio: *
obazro se na glas molitve moje.

Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, *
naklonosti ne odvrati od mene!
IV. Vazm. nedj.: Ant. Aleluja, ne plači, Marijo, uskrsnuo je Gospodin, aleluja.

Slava Ocu.

Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Bog koji je Gospodina uskrisio, aleluja.I nas će uskrisiti snagom njegovom, aleluja.

Iz Knjige Otkrivenja

12, 1-18

Znak Žene

Znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna, viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju.

Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi, da joj, čim rodi, proždre Dijete. I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bî uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju, gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana.

I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat, i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.

I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga, i kraljevstvo Boga našega, i vlast Pomazanika njegova! Jer, zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. Zato, veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!«

Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića. No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.

I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke, da je rijeka odnese. Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo. I stade na morski žal.

OTPJEV Otk 12, 11. 12; 2 Mak 7, 36

R. Pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. * Zato, veselite se, nebesa i svi nebesnici, aleluja.

O. Naša braća pretrpješe sada muku prolaznu za život neprolazni. * Zato.

Iz Homilije o Evanđelju, svetoga Grgura Velikog, pape

(Hom. 14, 3-6: PL 76, 1129-1130)

Krist dobri pastir

Ja sam pastir dobri i poznajem svoje ovce, to jest ljubim ih, i ovce moje poznaju mene. Kao da otvoreno kaže: koji ljube, pokoravaju se. Tko ne ljubi istinu, još je premalo poznaje.

Draga braćo, budući da ste uočili našu opasnost, razmišljajte o Gospodinovim riječima i o svojoj opasnosti. Razmislite da li ste njegove ovce, da li ga poznajete, da li vidite svjetlo istine. Poznajete li ga, velim, ne samo po vjeri nego i po ljubavi. Poznajete li ga ne samo po vjerovanju nego i na djelu. Prema svjedočanstvu evanđelista Ivana on je rekao: Lažac je tko tvrdi: »Poznajem Boga«, a ne vrši njegove zapovijedi.

Zato i ovdje Gospodin odmah nadodaje: »Kao što Otac poznaje mene, i ja poznajem Oca, i dajem život svoj za ovce svoje. Kao da otvoreno kaže: To je jasno, da i ja poznajem Oca, i Otac poznaje mene, jer dajem život svoj za ovce svoje, to jest ljubavlju kojom umirem za ovce, pokazujem koliko ljubim Oca.

A o ovcama opet kaže: Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život. O istim ovcama rekao je i malo prije: Tko uđe kroz mene, spasit će se. One će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti. Ulazi se naime k vjeri, a izlazi se iz vjere u blaženo gledanje, od vjerovanja u promatranje, a paša će se naći u vječnoj okrepi.

Dakle, njegove ovce nalaze pašu, jer tko god njega slijedi u jednostavnosti srca, hrani se na vječno zelenu pašnjaku. Koja je pak paša tih ovaca, ako ne unutarnja radost uvijek zelenog raja? Paša je izabranika prisutno Božje lice. Dokle ga duša promatra bez ikakve zapreke, neprestano je sita hrane života.

Draga braćo, tražimo dakle tu pašu, i u njoj se radujmo u slavlju s tolikim građanima. Na to nas poziva sama svečanost onih koji se vesele. Oduševimo se, braćo! Neka opet oživi naša vjera u ono u što povjerovasmo. Neka se raspali naša želja za nebeskim stvarima. Na taj način ljubiti znači već putovati prema nebu.

Neka nas nikakva neprijateljska sila ne odvrati od naše izvanredne unutarnje radosti, jer, ako netko i želi poći u neko određeno mjesto, njegovu želju neće promijeniti ne znam kako težak put. Neka nas ne zavede nikakva privlačna i časovita sreća, jer je lud putnik koji promatra uz put krasnu livadu, a zaboravlja putovati kamo je naumio.

OTPJEV Usp. Iv 10, 14. 15; 1 Kor 5, 7

R. Uskrsnuo je Pastir dobri koji je svoj život položio za ovce svoje. * Udostojao se umrijeti za svoje stado, aleluja.

O. Žrtvovana je Pasha naša – Krist. * Udostojao se.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika: nek stado tvojih vjernih, makar skromno, prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.